Fejsbučenje iz belog Zagreba

Sinoc na festi s hrvatskim mupovcima nakon dugog tjedna u poslu. Prodjosmo ovih dana na brzinu Zagreb, Gradisku, Rijeku i Pleso. Posao nije vise samo posao kad radis s vrijednim ljudima sa zdravim smislom za humor. Konfucije rece ‘daj mi posao koji volim da vise ne moram da radim’. Zanimljivi razgovori, puno smijeha i muzike uzivo.
Na kraju sam i sam zapjevao ‘Sa tvojih usana’, a prije toga im pojasnih da je ‘ono kad sat zazvoni…’ u stvari prva sms poruka 😉

ps. Kaze lik prije nego poce pjevati:'ugodno vece, uzivajte i pazite malo s alkoholom, puno je policije svud okolo ‘ Zivjeli

satkom
Pišem dok nisam sve zaboravio... Jer 'Da se nisam vratio, ne bih ovo zapisao, niti bi se znalo da je sve ovo bilo. Ono što nije zapisano i ne postoji, bilo pa umrlo.' M.S. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a čini mi se da ima ko čitati. Pišem jer je šuplja priča dovela dotle da ja danas pišem... Volim da pišem, a čini mi se da još imam nešto opričati.

Komentariši