Opet od kuce kuci… Tesko. Od kuce kuci u ‘tudjinu’. Jedino putovanje koje jos teze padne je od kuce koje vise nema u tudjinu dje nema kuce… Dje nema nista.
K'o u balon, saren, lijep, a ti u korpi bez potkoljenica. Ni gladan ni zedan, al’ znas: nista vise nece biti isto. I ne znas dje ces pasti, al’ dje god padnes ne”s na noge!
Cekam let za Amsterdam nakon sest dugih i nezaboravnih dana po Bosni.
Smrdi ova djevojka kraj mene, nadam se da nemamo i iste brojeve u avionu …
ps. status od jutros:
Time to leave… I opet ona tisina sarajevskog jutra, u dusi nemir i tjeskoba. Ono kad bi volio da se let otkaze zbog magle.
pps.
Sa Samirom za aerodrom uz Sasu Matica i "Sve je za ljude". ne otkazase let, a magla je, svega mi .
uz ove zvuke suze bi same… al’ ne dam
"Ako ne zatrazis – neces ni dobiti. Ako ne trazis neces ni naci. Da bi trazio neko ti mora pokazati gdje i kako. Bit cu tvoj putokaz. (…) Bit cu ono sto zelis da budem: rob i gospodar, slijepac i znalac, ucenik i ucitelj; a ti ces biti moj! Svijet moze biti onoliki kolikim ga ti za sebe ucinis. Beskrajan kao svemir ili mali kao puzeva kucica.
Daj mi ruku i pokazat cu ti…" – Edin Urjan Kukavica
http://www.youtube.com/watch?v=Y_UmsM9ojdA
