beats by dre cheap

PTSS - UZIVO

COVEK PEVA TOKOM RATA 27.3.1993. "Juce sam dobio pismo od E. Drago mi je da se izvukao. Dao mi je i Z.-inu adresu. Kaze da se M. promjenio. Niko se od njih nije promjenio, svi su oni isti samo sto su vukodlaci. Kad je pun mjesec pokazu skrivenu hajducku krv za koju sam bio uvjeren da je nestala sa zadnjim pucnjima ’45. Puno je 45 godina, generacije se izmjenjale, svijet otisao daleko, a na Balkanu domoroci-kameleoni koji ce mi za 20-tak godina, kad sve prodje, ako se vratim mirno reci: ”Gdje si, bas mi je drago sto te vidim.” Bojim se samog sebe. Uvukla mi se mrznja koja je nekad jaca od svijesti i koja se kad je suzbijem vraca u bolovima u bubrezima i nocnim morama, stalno me opominje. Civilizacija nakon logora ju je samo uspavala, ali bojim se kad provali osveta ce biti strasna. J. je jednom rekla: "Mozemo mi i bolje” (kad su cetnici u Slavoniji poklali 12 MUP-ovaca’91), a misim da mi ovako ranjeni mozemo najbolje? 8.8.’92 sam govorio za tv u Omarskoj, u utorak cu dobiti tu kasetu. Zelim da je vidim, da se sjetim, da vratim sve osjecaje koje sam zaboravio, a u isto vrijeme se bojim. Tada sam lagao jer sam morao i zakleo sam se da cu jednom reci istinu, sad ne smijem, ali kad se sredim napravicu pricu godine. Imao sam ideju da napisem knjigu, ali nisam sad u stanju. Fale mi oni osjecaji, mogu ih se samo sjetiti, nikako dozivjeti, a to nije to. Eto, opet sam to ja. Iskreno, iz duse, onako kako ste navikle. S. mi je donio 5 Selimovicevih knjiga, Dervisa, naravno, pa sam se opet nafiksao inspiracijom, malo vise filozofskom, ali ipak inspiracijom. S. je jedan student, Holandjanin, on me upoznao sa L., mojom djevojkom. On mi je najbolji prijatelj i zajedno s njom jedina karika koja me veze sa normalnim zivotom. U ponedjeljak idem na operaciju. Ona masna zlijezda je narasla pa je moram vaditi. Jedan dio mene je zelio da se pretvori u karcinom, da me makar sigurna smrt natjera da se vratim i u zadnjim mjesecima zivota pokazem onoj djubradi. Non-stop se borim sa sobom, srce vuce, mozak ne da i svaki dan tako. To isto srce prizeljkuje neku visu silu, neki neodgodiv razlog da natjera mozak da se vrati u Bosnu. Znam da sam mrtav ako se vratim. To bi mi bio treci put, a i ako prezivim opet sam mrtav. I zato ne idem. Borio bih se samo iz osvete, a ne za ideale a to ne valja. Na kraju bih sam sebe unistio i drago mi je sto mi je svijest jos jaka. Ma samo serem kvake, to su samo ostaci mene koji se jave tek ponekad kad isplivaju uspomene. I ja sam kameleon, ali se time i ponosim zato sto znam i mogu se prilagoditi svakoj situaciji. Nije to lose, bitno je samo koje lice je pravo, ono iz duse ono koje najvise ocrtava karakter i koje se pokazuje samo u najtezim trenucima, onda kad ostanes samo ti i okolina koja te ugrozava. Ako si tad covjek, onda si uvijek covjek, mada se to ne cinilo iz tvog ponasanja u normalnim situacijama. U jebote, vidjaj filozofije, napisi disertaciju, bekane! Sta ces, sve sam to Ja! Ja sam, bio sam i bicu!

Novele o malim divovima i velikim patuljcima
http://kasaba.blogger.ba
30/04/2014 23:38