Novele o malim divovima i velikim patuljcima

Ovo je dnevnik, pisan 12 ili više godina kasnije. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a i 'najobičniji potez olovkom od trajnije je gradje od svega što je u čovjeku mesnato'.

06.11.2013.

Stambolski marš

Za radnim stolom uz svijetlozeleno svjetlo stolne lampe sa onim lancicem sto napravi klik kad povuces. Vec druga cigara dogorjeva u teskoj staklenoj pepeljari, odjeca posvuda po sobi, kao i uvijek, svjetla s azijske strane grada trepere izn...ad Bosfora. Doradjujem Alfredov tekst na bosanski, uklanjajuci slike sto se ukazuju iz rijeci... Buka s ulice mijesa se s Stulicevim glasom. Ledja vec neprijatno bole, stari se. Uprkos neonima, mobilnim na svakom uhu i skupim izlozima, osjeti se historija u ovom gradu... 
4.11.2013.
Odvalih pete danas 'setajuci' po Stambolu. 4 sata bez prestanka. U startu, s nogu pored Galata mosta, cijedjen sok od nara i narandze za samo jednu liru. Na mostu vise blinkera preko ograde nego ljudi i automobila, a Robert Jan marsira kraj... mene k'o vojnik. Sreca, stadoh negdje pa kupih druge cipele. Mustafa se obradova kad cu da sam iz Bosna-Hersek, a jos musliman. Cijena odmah pada, a moje stare 'cipe' onako kraj mene zafrndalji u neku kutiju ispod pulta. Popismo na brzinu i caj, pa pravac Sulejmanova dzamija. Ejupova, sa kostima Zmaja od Bosne u haremu danas ipak bi predaleko...

U ovom gradu u nekoliko minuta 'dobrog hoda' razmjenjuju se prepune zanatske ulice sa oronulim cetvrtima, sivim ciganlukom, bucnim saobracajnicama i mirnim kvartovima. U Velikom Bazaru kupih kais. I to plav. Emir, Siptar je iz Skoplja, zena Sarajka, nas prica i vidno je sretan sto moze progovorit' da ga razumijem. Od 1955. je u Turskoj. Kais je malo skratio, kao i cijenu.Kad se opasah, rekoh: 'a, sad bi mogli i pare', a on ce uz sjetan osmijeh: 'ma, kad ne platis nista...' Cvrst stisak ruke na kraju.

Ponekad upalih fejsbuk, nazvah djecu... Nakon vecere i hamama (sredi me ciko na brzinu u Galatasaray Hamam, pa je i gazda Ahmed galamio za 'javash', upita prvo jesam li Grk, a tekar mu krivo kad i on cu da sam iz Bosne), prosetah jos malo gradom. Noc se brzo spusti, a lice i tijelo bubre od 'Stambolskog marsa' i vrele pare. Ulica za Taksim Trg k' o Knez Mihajlova, na sve strane prodavnice odjece i restorani, sarene se one s lokumima i halvom, buregdzinice, butici, iznad ulice sarena svjetla k'o u Sarajevu za Novu, neka omladina uz zid svira gitaru, turske dobose, zene skrecu pogled, pogotovo kad hodaju same, i djeca puse po coskovima, prodavaci kestenja (mrki) i sladoleda (nasmijeseni) posvuda, crveni tramvaj 'taksim tunel', pa specijalci odjednom svuda okolo...

Vrijeme ici polako. Slike i clanci o Tomasici na svakom zidu. Kazu da veceras igra Galatasaray, nek' igra

5.11.2013.

13.10.2013.

Grozan si ;)

  • Satko Mujagić

    pa i idem

    do kozarca

  • Jasmina Saric Demirovic
    Jasmina Saric Demirovic

    Dobro se provedi i uzivaj u danu. .Mala korekcija Haris je poginuo 15.11.

  • Satko Mujagić
    Satko Mujagić

    hvala

    ispravicu

    bas jutros kontam...

    dado se zenio u oktobru

    pomijesao sam zato

  • Jasmina Saric Demirovic
    Jasmina Saric Demirovic

    U kojim si godinama dobro da bilo sta znas

  • Satko Mujagić
    Satko Mujagić

    ispravio sam

    znam da je bila srijeda

    zbog ove dvije subote

    sas ti reci utorak

    pamtim dosta toga

    vidis iz prica

    a puno nisam ni zapisao

    pamtim kako si se ti cudila sto ja nikad nisam bio cuo za Bacha

     

    u osnovnoj

    pa me ismijavala

    hahahahaha

    ili kad je Adel otrcao Seki kuci po svesku

    5 minuta prije pocetka casa

    rekla je

    citiram

    "Hvala ti, Adele, ovo ti nikad necu zaboraviti"

    eto, ja upamtio, a ona garant zaboravila

  • Jasmina Saric Demirovic
    Jasmina Saric Demirovic

    Necu,umirem od smijeha

  • Satko Mujagić
    Satko Mujagić

    hahahhaha

    sad i ja

    hahahahahaha

    a, ja bio ljubomoran pa zato

    jednom sam pred Refkinim salonom

    stao tu sa njim

    seka i sladja sjede

    mozda i ti

    ja se ispalim

    ne znam vise zasto

    on ostane

    i dodje kasnije i kaze

    rekle su

    vidi onog seljaka

    hahahahahahaha

    LOL

    a ja se bio zacopo u nju, pa se nesto prep'o

    ko zna

  • ili prodjem tamo do vas kao putem

    samo da vidim dje radenka

    pa me ufati nerma ispitivati

    dje cu

    a tamo nema dalje

    hahahahahaha

    LOL

    6. razred

    sa se i ja valjam

    sreca pa sam sam kuci

    e ovo sad ide na blog

    da znas

     

     

    A ja mislila da si u Hajdu bio zaljubljen

     

    Satko Mujagić

    pa jesam

    ali prije toga

    do 5.

    NB:

    hajd vidi jel ti ok

    posto si ti glavna zenska uloga

    hahahahaa

    29.09.2013.

    Rujno fejsbičevanje

    File:Londonski ugovor hr.svg

    CITAM OVE INTERVJUE SA KRAJISNIKOM, GLAURDICEM, NOVOSTI ZADNJIH DANA IZ VASINGTONA, A LETE MI SLIKE IZ SUNCANOG KOZARCA I PRIJEDORA MAJA 1992., IZ OMARSKE TOG KRVAVOG LJETA, S MANJACE TE KISNE I HLADNE ZIME OPKOLJENOG SARAJEVA, VISEGRADA, FOCE, ZVORNIKA, BIHACA, GORAZDA, SREBRENICE, VUKOVARA, DUBROVNIKA, VIDIM LESEVE U BISTROJ DRINI I NASMIJANOG ARKANA, SESELJA, KARADZICA, MLADICA, DRLJACU, MEJAKICA, TUDJMANA, BOBANA. VIDIM I ODRUBLJENE GLAVE SRPSKIH VOJNIKA NA VOZUCI, ZENE U CRNOM, MAJKU MEJRU I NJENU EDNU, SADETU I BECU MEDUNJANIN, MOG DRAGOG DADU, PORUSENE DZAMIJE I CRKVE, MOSTOVE, FABRIKE.
      SVU ONU DJECU, ONE UNISTENE ZIVOTE. ONE POD ZEMLJOM I NAS NA ZEMLJI... KO SE SVE DRZNUO DA O MILIONIMA ONAKO ODLUCUJE I IGRA RUSKI RULET NA BALKANU. KOJI BJELOSVJETSKI PROBISVIJETI UZIMAJU SEBI ZA PRAVO DA ODLUCE O ZIVOTIMA MILIONA. KAKO U BOSNI, TAKO DANAS U SIRIJI, A SUTRA KO ZNA GDJE.

      OPSOVAO BIH SAD ONAKO SOCHNO, ALI NECU

      TRUNITE GAMADI! I NA OVOM I NA OVOM SVIJETU

    http://www.youtube.com/watch?v=qGZ9pGwgiiw

     

    PS. NE NISAM JUGONOSTALGICAR, SAD SIGURNO NE, SAMO MI PADE OVA PJESMA NA PAMET. SJETIH SE DRUGA TITA IZ 1. OSNOVNE U KOZARCU KAKO GLEDA SVE NAS...

     

    Jos jedan suncani septembarski dan. Sve one price o jos vecoj umijesanosti 'velikih sila', prvenstveno Francuske i Velike Britanije, uz aminovanje Amerike, postaju sve jasnije. Jos davno, britansku prljavu politiku prema Bosni ogolio je Brendan Simms. Sad se uz dokumente CIA-e, intervjue sa Krajisnikom i Glaurdicem vidi koliko su nam zapadnjaci kumovali.

    Vozim danas bicikl, dvije teske kese s obje strane, svjetlo sunca u ocima i pitam se, da li to znaci da nam je Zapad kriv? Ma ne, samo znaci da smo sebi dozvolili da nas Zapad jos jednom prevede zedne preko vode, zahvaljujuci gluposti i sebicnosti balkanskih vodja, zahvaljujuci narodu koji, kao i uvijek, jedva ceka da bude zaveden. Samo nek' je hljeba/kruha/kruva i igara.

    A kad se sjetim Londonskog sporazuma iz 1915. (nagrada Beogradu za ubistvo Ferdinanda), pa dugogodisnju podrsku Londona cetnicima Draze Mihailovica u II svjetskom ratu, iako je bilo jasno da cetnici ne ratuju protiv njemackih nacista, onda postaje jasnije zasto je Major podrzavao Milosevica onoliko dugo.  

    Da parafraziram Balasevica:"Heej, zao mi ljudi..."

    http://greatersurbiton.wordpress.com/2012/03/14/the-west-and-the-break-up-of-yugoslavia-a-groundbreaking-new-study/

    http://www.cubis.ba/VIDEOMom%C4%8Dilo-Krajisnik-Vi-bi-trebali-slaviti-Milosevi%C4%87a-on-vam-je-dao-Sarajevo.html

     

    kako si ti, sta ima?

  • Kemal Pervanic
    Kemal Pervanic

    Hvala. Evo putujem do Mame. Ko na putu za Manjacu (7 sahata) samo manja guzva I bolji vozac

  • Satko Mujagić
    Satko Mujagić

    Enjoy the day

  •  

    29.09.2013.

    Put u Cikago - BOSANSKI TITANIK

     
    Gore iznad oblaka

      Vracam se nazad.

      Ima nesto posebno u slici izlazeceg punog Mjeseca na 11.000 iznad New Foundlanda i hladnog Atlantika. Negdje dole, u onim velikim valovima, prije 100 godina potonuo je Titanic. Najveci brod do tad napravljen. Masa celika u formi ogromne, moderne ljuske oraha, kaljena da premosc...uje okean nasadila se na santu leda i potonula. Preko hiljadu mrtvih jer nisu imali dovoljno camaca za spasavanje. Nisu predvidjeli da se tako nesto banalno moglo desiti. Ona santa leda nakon sudara sa Titanikom nastavila je svoh put prema jugu topeci se polako, sve dok nije nestala u okeanu… Titanik je potonuo zbog ogromne mase vode koja se u toj noci u cvrstoj formi drznula stati na putanju simbolu ljudske snage.

      Srbi su od otprilike 1804. zamislili da ce jednom uzeti i Bosnu i Hercegovinu. U jednoj pjesmi Karadjordje, vodja Prvog srpskog ustanka zove Drinu vodu: ” "Vako Đorđe Drini govorio: Drino vodo, plemenita međo, izmeđ' Bosne i izmeđ' Srbije! Naskoro će i to vreme doći, kada ću ja i tebeka preći i čestitu Bosnu polaziti"

      Karapordjevi ustanici 1804. godine napali su bosnjacko-muslimansko stanovništvo Sejnice i ubili oko 5000 muslimana - masakrirali djecu, starce i zene.

      Nakon 1830. i sporazuma u Jedrenama, nakon kojeg je Srbija, tj. dotadasnji Beogradski pasaluk, dobila autonomiju, ta ideja se dalje provodi u praksu. Prvo su pobijeni i prognani srbijanski muslimani i to u nekoliko navrata. Porusene dzamije, kojih je i glavni grad Srbije, Beograd, bio pun. ‘Ociscen’ je i Sabac, Loznica (nekada u Bosanskom Pasaluku) Soko, Uzice…”

    Citam da je Uzice 3 dana gorjelo dok nije nestalo sve muslimansko.

      Ovaj dogadjaj u srpskoj historiji, koja se usput receno, ne uci u skolama, se naziva “Trebljenje Turaka”. Koga zanima neka googla… Nakon toga, onako po planu iznesenom u djelu tadasnjeg ministra unutrasnjih poslova Srbije, Ilije Garasanina, nazvanom “Nacertanije”, 1844. (a cuvanom sve do 1906.) znaci nacrt ili na engleskom draft, Srbija se malo po malo sirila. Sto u miru sto u ratu.

      I Nacertanije pikni na google, da ja ne prepisujem. Zanimljiva stvar je da i sam Garasanin tadasnje narode Bosne ne dijeli na Hrvate, Srbe i Bosnjake (muslimane), nego ih sve zove jednim imenom:”Bosnjaci”. Tako su, po ovom ocu ideje velike Srbije Bosanski Srbi “Bosnjaci Istocne vere”. Vidju vraga, sto bi rek’o Njegos. A i danas ogroman broj Srba vjeruje da su Bosanski muslimani ‘poturice’, a po Garasaninu ispadose Bosnjaci istocne vere u stvari posrbice. Bosanski narod pravoslavne vjere koji se kroz vjeru i jezik poistovjetio sa komsijama preko Drine, Srbima. O tome pise i Safvet beg Basagic u pjesmi:”Bosnjak”.

    Trebljenje Turaka (tj. Slavenskih muslimana) provedeno je i u Crnoj Gori I Hercegovini. O tome pise Njegos u Gorskom Vijencu, djelu koje ‘slavi’ genocid nad komsijama istog jezika, ali druge vjere.

      "Odlukama Berlinskog kongresa Srbija i Crna Gora sticu potpunu nezavisnost, ali uveliko proširuju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno proširila niškim, pritskim, toplickim i vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini (Nikšic, Grahovo, Bilece i Trebinje). Toplicki i Vranjski kraj u velikom procentu naseljavali su Albanci muslimani, danas ih uopšte nema na tim prostorima. U razdoblju od 1862. do 1878., za svega 16 godina nestalo je nekoliko stotina dzamija, mnoge sahat-kule, biblioteke, hanovi, bezistani u Beogradu, Šapcu, Uzicu, Sokolu, Nišu, Pirotu, Prokuplju, Kuršumljiji i Vranju i protjerano i ubijeno na desetine hiljada muslimana - Bošnjaka i muslimana Albanaca. Grad Nikšic 1876. godine naseljavali su 98% muslimani Bošnjaci da bi 1879. ovaj grad ostao bez Bošnjaka, jer su se nikšicki muslimani pokrenuli na veliki muhadzirluk prema Turskoj, Sandzaku, Albaniji, Kosovu i Bosni. Sve pod pritiskom nove crnogorske vlasti koja je Bošnjacima - muslimanima pokazala put za Tursku, tako su muslimani Nikšica sa velikim bolom napustili svoj vatan i svi su se uputili u puste krajeva Anadolije, da se više nikad ne vrate, jer nisu htjeli da im sudi kaurin."

    http://www.plav.net/hist/genocidi_nad_muslimanima_balkana.htm

      Jedina dzamija koja je ostala u Beogradu zapaljena je 2004. U Republici Srpskoj spasena je jedna i to u nekom selu u kojem su Bosnjaci u onom ratu sprijecili rusenje pravoslavne crkve.

      Nakon srbizacije Bosanskih pravoslavaca, na red je dosao bosanski jezik koji je ukinut 1907.

      Nakon aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske u Beogradu je skovan plan ubitstva Franza Ferdinanda koje ce dovesti do Prvog svjetskog rata i radjanja prve Jugoslavije. Nasa hisotorija, pisana u Beogradu, romantizovala je ovaj dogadjaj, medjutim kada se zna, a zna se, da su Princip I drugovi naoruzani I nagovoreni u Beogradu od strane tajne sluzbe Srbije da ubiju Ferdinanda, onda je to cin drzavnog terorizma i za svaku osudu, bez obzira na to da li je Austrija u datom momentu okupator Bosne ili ne. Uostalom i Srbija je u tom momentu imala ista prava na Bosnu, kao i Austrija, naime - nikakva!

     

     

     


      U medjuvremenu (kao i u 19. vijeku), bosanski muslimani, Bosnjaci, u nekoliko valova masovno su selili za Tursku. O ovom je pisao i poznati hercegovacki, srpski pjesnik, Aleksa Santic u pjesmi:”Ostajte ovdje” (google).

      Odmah nakon osnivanja Jugoslavije, koja je za tadasnju vlast u Srbiji bila tek jedan od dva strateska plana, naime “Velika Srbija – bez Slovenije i Cakavske Hrvatske” ili Jugoslavija (vidi Matkovic:”Povijest Jugoslavije”), po Bosni i Hercegovini pocela je represija nad Bosnjacima. U Bosanskom Samcu muslimane su tjerali da jedu svinjetinu. U Prijedoru je ubijen hodza.

      1924. kamama su pobijeni muslimani sela Sahovici. Posto ih nisu mogli pohvatati sviju, Crnogorci i Srbi prvo su im nozem sjekli tetive na nogama da ne mogu pobjeci, a zatim se pobrinuli da u Sahovicima vise nije ostao niko. Jedna bula molila je:”Postedite mi cast, zivot vam halalim”, prije nego su je silovali i ubili. Povod: Ubistvo jednog Crnogorca za koje ce se kasnije ispostaviti da je pocinio drugi Crnogorac. Za ovaj pokolj niko nije kaznjen. O ovome je opsirno pisao Marko Vesovic u knjizi "Smrt je majstor iz Srbije"

      Nakon ukidanja jezika, na red je dosla i bosanska teritorija. Prvo, oduzimanjem zemlje Bosnjacima, odmah nakon stvaranja prve Jugoslavije.

      Kralj Aleksandar uvodi novu podjelu Jugoslavije na banovine na takav nacin da vjekovne granice Bosne i Hercegovine nestaju, a da u svim banovinama koje pokrivaju Bosnu, Srbi budu vecina. Ime Bosnjak gubi se iz knjiga historije, Basagiceva pjesma Bosnjak trune po bibliotekama Sarajeva. 1910. godine rodjen je Mesa Selimovic koji se cijeli zivot izjasnjavao kao Srbin islamske vjeroispovjesti. A citajuci Mesine knjige, pa i ono sto ocigledno o sebi pise, vidi se da on, Mehmed, nema ni S od Srbin. Danas, u Srbiji, Mesa je jedan od najvecih srpskih pisaca, a njegovo najznacajnije djelo, Dervis i smrt, pocinje ajetima iz Kur’ana, kako lucidno primijeti rahmetli Alija Isakovic. Mak Dizdar izjasnjava se kao Hrvat. Moj babo kao neopredijeljen...



      1939. ministri unutrasnjih poslova Srbije i Hrvatske dijele Bosnu i Hercegovinu izmedju sebe. Tek zbog izbijanja II svjetskog rata ovaj pokusaj podjele zemlje nije uspio. Kroz Titov pokret i borbu protiv njemackih fasista, ustaskog I cetnickog pokreta, afirmise se ideja 6 republika od kojih i Bosna I Hercegovina.

    (Karta Bosne po sporazumu Cvetkovic-Macek)


      U Mrkonjic Gradu, nekada Varcar Vakuf, tokom ZAVNOBiHa, Mosa Pijade izgovara:”Bosna je i srpska i Hrvatska i muslimanska, a nije ni srpska ni ….”

    Cetnicki pokret Draze Mihajlovica, paraleno sa genocidom ustasa nad Srbima u Hrvatskoj i Bosni, vrsi genocid nad Bosnjacima Istocne Bosne. Samo za pravoslavni Bozic na mostu u Foci 1941. pobijeno je 5000 Bosnjaka. O ovome upecatljivo je pisao rahmetli Adil beg Zulfikarpasic, tada clan Titovog staba.

      1945. stvorena je nova Jugoslavija, zemlja 6 republika, ali 5 naroda. Ime Bosnjak definitivno se gubi. Jedini covjek koji se usudio glasati protiv Ustava jer u njemu nije somenut njego narod nio je Husaga Cisic iz Mostara. Adil beg Zulfikarpasic napusta Tita I Jugoslaviju Iiodlazi u egzil.

      Pocinje jos jedna seoba Bosnjaka za Tursku. U mnogim mjestima rusene su dzamije. 1971. Tito ispravlja gresku iz 1945. i uvodi termin Muslimani (sa veliko M) za bosnjacku naciju. Medjutim, bilo je kasno. Niti su Bosnjaci bili spremni za vracanje nacije, niti se iz knjiga historije moglo zakljuciti da je ovaj potez bio tek pokusaj vracanja nacije, a ne vjestacko kreiranje nove. Za mnoge Srbe, a i Hrvate, Bosnjaci su bili i ostali Srbi ili Hrvati koji su presli na islam, a ne autohtoni narod vjekovne drzave Bosne I Hercegovine. Isto tako, uprkos mnogim dokazima negira se i postojanje bosanskog jezika.

      Marta 1991. u Karadjordjevu, Franjo Tudjman I Slobodan Milosevic sklapaju novi plan podjele Bosne, iako se tada nisu mogli dogovoriti oko teritorija sa vecinskim srpskim stanovnistvom u Hrvatskoj. Formirane su radne grupe koje su se, u jeku rata izmedju Srbije (JNA) I Hrvartske, bavile kartama podjele Bosne izmedju ove dvije zemlje.

      1992. pocinje agresija na Bosnu I Hercegovinu, prvo od strane Srbije, onda od strane Hrvatske, a uz nju i genocid nad Bosnjacima.

      12. maja 1992. na skupstini Bosanskih Srba u Banja Luci Kardzic cita genocidni plan podjele naroda na koji i sam Mladic reaguje rijecima:”TO JE LJUDI GENOCID”

    Ranije, plan je dogovoren i sa Matom Bobanom, predsjednikom Herceg Bosne, u Grazu. 10. aprila 1992. Karadzic i Boban se tada dogovaraju oko onih dijelova Bosne i Hercegovine i gradova koji im nisu sporni. U Hercegovini je rijeka Neretva granica Srpske Republike I Herceg Bosne. Na pitanje Karadzica, a sta cemo sa muslimanima, Boban odgovara:”Njih cemo na granicu!”

    Sto ti je internet cudna stvar. Sve ovo se moze naci na netu. Ne treba vise kopati po arhivama, starim knjigama.

     



      Girl with a dragon tatoo

      Prije nego sto cu odkucati ovaj tekst, odgledah u avionu film Djevojka sa tetovazom zmaja. Let iz Cikaga za Amsterdam traje preko 7 sati. Dovoljno za dobar razgovor sa Indijkom pored mene, veceru, film i ovu pricu.

      Film ima odlicnu muziku na pocetku, fenomenalnu pricu, par zanimljivih likova, dosta nasilja, zaplet za Hickoka, i nekoliko dobrih scena sexa. Ono sto me se ipak najvise dojmilo je nekoliko recenica koje izgovara silovatelj i ubica zavezanom novinaru prije nego sto ga namjerava ubiti: 2 sata I 4 minuta filma (laptop je skoro prazan, 25 minuta, ali stici cu skinuti jos ovo):

      KRATKI OPIS GENOCIDA, ZRTVE I IZVRSIOCA - iz pozicije izvrsioca

    “Ovo trazi disciplinu. Moras Paziti na mnoge detalje. Na plan, izvrsenje i ciscenje. Ne moram ti reci da ce iza tebe ostati haos. Da te pitam nesto? Zasto ljudi ne vjeruju svom instinktu? Osjecaju da nesto nije u redu, da im je neko preblizu. Ti si znao da nesto nije u redu. Ali ipak si posao za mnom. Jesam li te natjerao ili vukao? Ne. Sve sto je trebalo da ja uradim je da te ponudim picem. Strah da ces nekog povriejditi moze biti jaci od straha od bola. Cudno, ali je tako. I svi oni docu za mnom. I onda sjede tu kao ti sad. Znaju da je gotovo. Ali ipak misle da imaju sansu. „Mozda ako kazem pravu stvar. Mozda ako budem uljudan.Ako placem, ako molim.“ A kad vidim da im nestaje nada u ocima, kao tebi sad dok ti ovo govorim, osjecam… da mi se dize.“

    Podsjeti me ovo na opis stanja pred klanje, iz pozicije zrtve, pretocen u prici „Festival mrtvih“ i „Zabranjen ulaz“.

    Ne mogu spavati… u mojoj glavi je 20.45 cikasko vrijeme, a za dva sata, slijecemo u Amsterdam. Bice 7 ujutru. Slusam U2, Pink Floyd i sad Budha Bar 13. Probudio sam Indijku svjetlom laptopa, ali ne govori nista. Upalila je tv. Zatrazih jos jedan konjak i kafu. Da me drzi ova dva sata do holandske obale. Nema danas vise spavanja.

      Bilo je dobro u Cikagu. Bas dobro. Sa Muamerom sam otisao na utakmicu Bullsa protiv Filadelfije. Davni, zaboravljeni, predratni san. Neopisiv osjecaj. Uzivao sam kao da mi je 15. Trcali smo prema dvorani po kisi, a on je nosio kisobran u ruci . Uslikah neke stare Amere, on Crnac, ona Bjelkinja. Dobar ovaj Budha Bar, nabavicu cd. Jedno vece sa Kozarcanima, drugo s Prijedorcanima. 3. maja padao je grad kakav u zivotu nisam vidio. Neko rece zbog dusa iz Omarske koje u obracanju spomenuh… moze biti.

      Bas me lijepo docekase moji Kozarcani, Munira, Sade, Sudo, Ahil… hvala vam.

      Ispricah se sa Himkom, Emirom, sinoc smo zalomili kod njih. U 5 zaspah, 2 flase bijelog bogatiji. U 9 budan. Ne stigoh se ni istusirati. Dragi fejsbuk, Cuvari Omarske. Dodah jutros Antu u administratore. Napisah mu:” Treba mi, pored 5 zena, i jedan muskarac, malo stariji, logoras i po mogucnosti Hrvat ;” Shvatio je salu. Svoji smo. Obojica cuvari odavno.

      U 12 odradih intervju na Bostel televiziji. Sarajlija Suad me intervjuisao. Lijep muski glas, pametna celava glava, vrstan novinar, vidjelo se. Puno ih je preslo ispred ovih ociju. Mnogi su se pogubili u vlastitim snovima i vizijama stvarnosti, umjesto da prate i ponekad navode istinu.

      Podjoh reci, negdje gore, internet je cudna stvar. Svi oni nasrtaji na Bosnu, njen narod i njen jezik, progoni, deportacije, genocid, sve je na netu. Sve sto se desavalo 1992. dokumentovano je i jos se dokumentuje. Armada JNA i Krizni stabovi srpskih opstina su 1992. pokusali odraditi zavrsnu fazu, epilog tradicije duge 200 godina i zakljuciti jednom za sva vremena sa Bosnjacima i sa Bosnom. Isto kao sto je americka bijela rasa zakljucila sa Indijancima. Kupih u Chicagu super majicu, na njoj Indijanac a iznad i ispod njega tekst:“Naravno da mozete vjerovati vasoj vladi. Samo pitajte Native Americans“

    Medjutim, kao ni ogromni, nezaustavljivi Titanik, nisu ocekivali da ce im narod kojeg su bacili na koljena, skoro istrijebili, kao ona santa poderati utrobu. A da ce, za razliku od svih drugih sakrivenih prica, stradanje iz 1992. ostati zabiljezeno zbog interneta. Zbog Fejsbuka!

      Prije mjesec dana osnovana je grupa Cuvari Omarske / Guardians of Omarska. Ni ona nece nestati. Price o logoru Omarska, a time i prica o Keratermu, Trnopolju, Kozarcu, Carakovu i cijeloj obali Sane, prica o svakoj zrtvi genocida u Prijedoru, zivjece dok je svijeta i vijeka.

      Vrijeme je da Omarska opet postane svjetska vijest. Kao i 1992. A da od sad, pa nadalje i ubuduce, bude i ostane eho Ausvica. Ausvic Bosanskog rata. Simbol genocida. Simbol ludila. Sramota srpskog naroda. Cuvacemo je od zaborava, mi Cuvari…

    Znaci, gospodine Pavicu, da zakljucimo, jeste bio genocid. Ako je nesto crno, onda je crno, a nije sivo. A vama je bolje da to sad odmah prihvatite, podrzite obiljezavanje genocida u Prijedoru 2012. i poradite na tome da se lokalni mediji malo objektivnije postave prema ‘desavanjima’ iz 1992. Mozda vas historija prihvati kao iskrenog pokajnika.

      Willy Brandt je kleknuo pred spomenikom u Varsavi, 25 godina nakon Holocausta. Sto Vi ne bi dosli s nama u Omarsku 6. augusta 2012. Ako jos kleknete zajebacete Willya za celih 5 godina. A mozda i Vama daju Nobelovu nagradu za mir, kao sto su njemu, samo godinu kasnije. Da biste dotle dogurali, 3 memorijalma centra nam trebaju:

      MC OMARSKA

      MC KERATERM

      MC TRNOPOLJE

      Pocnite se navikavati na skracenicu MC.

      E, da kad napravite 3 MC, necu Vas vise zvati Dzek iz crtnog Dusko Dugousko .

      Casna logoraska

      Ps. Prelijecemo Dublin. Nikad u Irskoj nisam bio. Kako me ‘Tango To Evora’, (melodija iz ‘Povedi me’, Armina Muzaferije) vrati u proljece 2010., u moje Sarajevo. U onaj divni, novi, paralelni, drugaciji svijet… nemoj reci, ni pomisliti da te nema i u ovoj prici, drago moje

      Pps. Mene samo posadi u avion uz casicu vina i malo duzi let… sve poispada iz mene

      Ppps. Ovo vise nije samo prica s puta u Cikago. U medjuvremenu sam obisao Sarajevo, Kozarac I Varsavu. Ovo vise nije samo prica o Omarskoj. Ovo je prica o Keratermu Trnopolju, Susici, Vilinoj Vlasi, Luci, Kazanima, Celebicima, Dretelju… Ovo je prica o historiji Bosne I Hercegovine. I o njenoj buducnosti.

      25. je maj, Dan mladosti u bivsoj Jugoslaviji. Ispricah se danas u Varsavi s Minelom, kcerkom Mirzana. Minela je pametna bosanska glavica, vesela i dobra dusa. Sinoc se radovala kao dijete kad je cula da sam iz Kozarca, da nas samo dijeli ribnjak Sanicani. Kome li pade na pamet da napravi ribnjak izmedju lijeve obale Sane, sa velikom bosnjackom populacijom i odvoji od Kozarca, sa 25000 Bosnjaka po popisu iz 1991.?

      I to dalekih, jugoslavenskih sezdesetih? Od kad se vodi ovaj rat?

      Od kad se planira i provodi podjela Bosne?

      Mirzana Mujdzica komsije Srbi ubili su u dvoristu kuce 23. jula 1992. pred majkom, zenom i sedmogodisnjom Minelom. 3 dana tijelo je lezalo u dvoristu, na julskom suncu. Zabranjeno im je da ga pokopaju, kucu su na oku drzali snajperi. Ukopali su ga nocu, majka i supruga, vec se raspadao… Danas je dan na koji sam prije 20 godina napustio moj dom u Kozarcu. Sad se vracam u novi dom u Nizozemskoj, a nadam se da ce se ovaj krug zla i dobra, krug zivota, zatvoriti bas u Kozarcu… Necu vise raditi, necu danas vise pisati, obecao sam Lejli… Nek’ se i tijelo I mozak malo odmore. Ali, citacu malo novog Vulliamya, moram
    21.09.2013.

    NAVIJAM ZA TOMAŠICU


    KAZE MI NECKO DA JE DANAS BIO U TOMASICI...
    Ono kad te samo spuca 92., uzvrti se, uzjebe, kvrcka ko malo vode na dnu serpe na sporetu, kuha u grudima, hoce nazor na nos, a ne ide danju, mora se raditi, pricati, smjeskati, biti s ljudima.

    Ono kad skontas da su 'oni' dok se travnjak pored Bijele Kuce u Omarskoj uredno popunjavao, krv u Keratermu jos crvenila po asfaltu, tih dana brali sljive i kukuruze, pili, jeli, pjevali, slusali Draganu, Cecu, slali djecu u skolu, zenili se... i danima kopali, pa trpali jame, gusili se jadni u smradu, zvali djecu u kucu i zatvarali prozore po Tomasici, a nakon vecere gledali dnevnik RTRS i slusali o jos jednom napadu fundamentalista iz Sarajeva na odbrambene polozaje srpske vojske na Igmanu. 11.9.

    NAVIJAM ZA TOMAŠICU


     Sjedim ljetos s Kacom, zadnji dan Ramazana, cekamo sisanje kod frizerke u Kozarcu, mada nema sta ni sisati, al’ eto. I, onako prebacujemo rijeci, pa spomenuh da trazim ebine kosti i da bih je volio naci. Vrijeme je da se ukopa, da se smiri, da joj ja fatihu proucim pa muski zarucim. Kaze, onako k’o da o fudbalu pricamo, da su gledali on i braca mu, nakon sto je Kozarac pao, pa pljackan i paljen danima, kao pustise svinje po carsiji da jedu preostale leseve. Danima nisam spavao kako treba. To popodne vodio djecu pred dzamiju, vesele se, dobili slatkisa pune kese. A, kese zaboravili, pa Stelca ode do kuce da im donese.

    Citam danas na Kozarac.ba, u Tomasici mozda i ostaci 600 nestalih iz opstine Prijedor. Znao je Drljaca sta prica 1993. Pa kontam danas, dok istovremeno predajem na seminaru u Bukurestu, ipak mi je draza Tomasica. Zamisljam se kako joj u Sejkovaci lobanju milujem ko Sedija njenom Idrizu. Na srecu, taman Marek, ...Slovak, preuze rijec, meni stade u grlu i ni goren i dole. Zamisljam koliko su puta kamioni s lesevima tuda prosli. Koliko dugo su kopali? Koliko je smrdilo? O cemu su razgovarali dok su ih bacali? Nisu valjda samo cutali...
      Pita me Sietske sta je, a ne mogoh odcutati. Zacrveni se djevojka, gleda me onim krupnim ocima, zacakli, pa rece:” Hajd’ izidji napolje, sta ces tu?”
    Ma necu, rekoh, neka..

    Zezam se s Marekom ko ce veceras pobiejditi. Citam mu status s fejsbuka:
      Edin: “Spremni, ako mi Slovaci pokvare vece koristim veze svoje da ih iz eurozone izbacim” I moju reakciju:” Ja cu upasti Slovaku u sobu, vezati ga za krevet i pustati cijelu noc Kemala i Semsu ;)”. Zanijemi lik na sekund

    Odoh gledati utakmicu, prvo Rumune, pa onda Bosnu. Treba mi malo mira nakon hajvanluka sinoc na Cuvarima Omarske. A, i volio bih da nasi pobijede, ali sve nekako kontam, ipak navijam za Tomasicu.
    Bukurest, 10.9.13.

    21.09.2013.

    Noc u Mechelenu

    http://www.youtube.com/watch?v=Tnj6COmS4ow

    Zadnjih mjeseci samo dobri ljudi umiru ili tesko obole. Ruzna neka godina... Ono kad bi se, kao nekad davno, sakrio i po glavi pokrio dok nevrijeme ne prodje... 15.9.2013.

    Izgubih kod za internet, pa uplatih 5 eura da bacim slike na zid. Nezaboravno vece u Mechelenu. Holocaust i bosanski genocid u jednom danu, dobri ljudi oko mene, nema sarkazma, nema zlobe, suze im ponekad u ocima... Divno je biti dio ove veceri. Prelijep muzej za belgijske zidove, uzasne slike, pomijesa se Auschwitz sa Srebrenicom. Dugi, puni razgovori, planiram s Claudiom za Bosnu, Tomasica vuce, dobro belgijsko pivo se pilo. A, u sobi, poruka od Marca... 'Rak se siri, uprkos svemu. Bicu sretan ako docekam kraj godine.' Boze moj, jel' mora bas ovako? Pozuricu, jarane, dobices moju majicu Cuvara... Suze cu sakriti, praviti se da spavam, upravo kuca 2 sata sa zvonika katedrale...

     Kako sad izgleda smijesan i bijedan Vuk od sinoc, a i ja uz njega... Pusim uz otvoren prozor da ne upali alarm, muzika neka vani, ljudi jos ne spavaju. Gledam u toranj katedrale, picu jos malo da zaspem. A sutra, tj.danas, vrijeme je da opet prestanem pusiti, a i piti. Svabe su u ovom gradu pokupili preko 25000 dusa. Dvije trecine nije ni vidjelo Auschwitz, pogusili su ih odmah na ulazu. Kako su ljudi nesretni, rece jedna Tijana, Mesinim perom. Koraci se cuju napolju, miris kise jos u nosu

    Mechelen, 18. septembar 2 po ponoci

    21.09.2013.

    Balada

     

    30.03.2008.
    Jednoj Tanji za rodjendan

    http://www.youtube.com/watch?v=sRJAAJbBgYk

    Pola  teksta odavno ne stima, ali pola jos stima. U stvari, mozda ne stima skoro nista. Ali nije bitno, kao da je to bitno.... nekad je bilo...
    Ove pjesme me uvijek vrate u 1990. I ne vrate me uvijek samo tebi, ali ni to valjda nije bitno.
    Bitno je da smo ostali i opstali.
    'Ostala si suncana strana moje ulice, ostala si velika...'
    Sretan rodjendan sestro
    Mujo

     

    I vracam film unazad, tamo od 6. osnovne. Bas smo lebdjeli kroz vrijeme , kao dva leptira na povjetarcu, i taman kada bi usmjerili snagu jedno na drugo, jaci vjetar bi zaduvao i bacio nas na suprotne strane. Ali uvijek je bio i ostao onaj osjecaj da su nase duse povezane, da postoji "neka tanka nit"...
    I znaj da mi nikad u zivotu nije bilo svejedno sta se sa tobom dogadja. I znaj da mi je tvoja sreca vazna. Znaj da ja ne bi bila ovo ko sam da te nije bilo u mom zivotu. I od 6. osnovne, preko gimnazijskih hodnika, naivnog filozofiranja kraj Sane, jeftinog crvenog vina po mracnim parkovima, izostalih casova provedenih "Kod Dede", glasnog kikotanja po pretrpanim autobusima, dijeljenja tajni, ratnih molitvi, preko straha, preko nade i vjere, preko okeana...zahvalna sam i sretna sto smo se odrzali. Satko, danas na tvoj rodjendan, zelim da se odrzimo "do kraja balade". Sretan ti rodjendan i neka te uvijek sreca prati.
    Tvoja sestra

    14.09.2013.

    Put u Cikago VII dio - "Nemoj ovu, Dzek!"

    Besim Melkic

    Odose i kozaracki policajci, njih preko 20. Prva grupa je strijeljana odmah 26. maja, nakon sto se Kozarac predao. Prodjose s rukama na vratu do stamparije, praceni pogledima supruga I djece. Pokusavao sam zamisliti tu scenu, da mene neko vodi u uniformi, sa 10-ak kolega, ruke na vratu, sunce przi, celo znojno, okrecem glavu da vidim moje pilice, uplakanu zenu, da cujem Milu kako vice:”Kuda ces tata”? Lejlu kako mi mase… zamicemo iza krivine, ledjima okrenuti, cujem glasove, srce lupa u grudima, mislim se:”pa nece valjda, nista im nisam uradio. Nista. Nista im nisam…”

     

    I osta Zineta Melkic iz Ljubije s dvoje pilica u Francuskoj. Dvije pametne, lijepe, bosanske glavice, sad su vec veliki, tatu pamte iz didinih prica i majcinih suza. A rece mi jednom, Zineta, kad se trebala udati za naocitog policajca Besima Melkica iz Kozarca, potomka narodnog heroja Ahmeta Melkica, iz ugledne kozaracke familije, da joj mati rece:”Nemoj za njega, ne volim ja uniformu”.

     

    Al’ ne slusa pamet, gdje srce put ucrta…

     

    Sead Kevljanin, izveden iz Omarske. Spavao je na nekom ormaru u hodniku do Makine sobe, uz njega stariji brat Jasmin. Mlad, naocit, jak. Vozio bi zelenim trkacim na Mrakovicu, 12 kilometara povise Kozarca, pa se spustao nizbrdo. Igrali smo ponekad zajedno kosarku. P

    Bojao sam ga se na momente kad sam bio mali jer je bio policajac i misicav. Nikad mi ruznu nije rekao, a one dobre okice odavale su dobrotu i snagu. Izveo ga je kolega, Krkan. Nadimak je dobio prije nego ga je zasluzio.

     

    Dobri i mirni Muhamed Fazlic. Jedan od 4 brata Fazlica iz carsije. Otac vatrogasac, brat Jasim novinar, brat Mirsad, Mica, vatrogasac, brat Mustafa inzenjer vatrogastva. Dugo nisam znao da I to postoji. Ostao je samo Muta. I danas vodi vatrogasno u Kozarcu. Kad s njim razgovaras, ne vidis da je izgubio sva 3 brata. Jasima I Micu ‘razmijenili’ su na Koricanima, Muhamed je izveden iz Omarske. Opet kolega Krkan. Kad sam bio mali, ja sam dugo mislio da je imenica kolega sinonim za drug. Jest, kurac.

     

    Drago mi je da smo ja i stari sa Muhamedom dijelili dimove cigara. Drago mi je sto pamtim slike, obrise njihovih razgovora. Drago mi je sto sam te upoznao, Muhamede

     

    Dobrocudni Hamdija Arifagic, Hamzin brat. Hamza je bio kosarkas Bratstva. Legendarna Generacija 68. Mrsav, crn, zilav, ponekad prgav, ali dobra bosanska dusa. Hamdiju nisam stigao ni upoznati kako treba. Izveden je. Opet kolega Krkan…

     

    Tihi Eso Alic iz Kamicana. Ni Esu nisam znao kako treba. Kroz maglu sjecam se razgovora njega i starog, uz njih Muhamed, iza je Hamdija… izveden. Opet kolega Krkan.

    Prije par godina, mislim da sam tad prvi put govorio u Omarskoj prilikom posjete 6.8., pridje mi djevojka u suzama i kaze:”Hvala Vam”. Jeste Vi poznavali mog oca. Ja rekoh ne znam, zausti reci kako se zvao i ugledah one iste oci i nos… Eso Alic. Zasuzih i ja. Jesam. Bili smo u istoj prostoriji, gore, skroz u cosku hangara. Mittal nas te godine nije pustio u hangar, ne pokazah joj gdje je babo sjedio prije nego je izveden… ode i veliki Sahinuk Klipic, pametni Osme Didovic, Ekrem Besic, Edin Besic. Zadnja trojica su, po jednom svjedoku u slucaju Dusko Tadic izbodeni nozevima pred pravoslavnom crkvom u Kozarcu. Jedna od rijetkih zgrada koje su u ratu ostale netaknute. 

     

    Kozarac su jednom zapalili Turci, 1851., jednom Srbi 1992.

     

    Prijedorski Stari grad izgorio, Gradska Dzamija, stara katolicka crkva na pilani, a vallahi i ona u sred Prijedora, namah kraj (cuj, gradskog (sic)) Pozorista, stara Mutnicka Dzamija u Kozarcu, sve dzamije.

    MOJ DOM! Pavicu,… Marko, moj dom je nestao u plamenu, a s njim i moja ebejka koja je i onaj rat upamtila! Meni moja eba nikad nije pricala o zlocinima cetnika i partizana. 1944. takozvani partizani su pobili ugledne Kozarcane na raskrscu u Krkicima, tamo gdje sad stoji spomenik ubijenim Kozarcanima iz ovog i onog rata. Kad je otvaram taj spomenik, vidio sam Vas prvi put u zivotu. Pomislio na sekund da Vam se probudila i savjest… Jest, Mudo Marjanovo!

     

    Od nje, ebejke, ja tu pricu o strijeljanju Kozarcana 1944. nisam cuo. Ali jesam od nje cuo za Zajednice, za pokolj nad Srbima od strane Ustasa u kojem je ucestvovao i moj dalji rodjak, Husein Mujagic. S gnusanjem je ta stara muslimanka vracala slike iz 1942. kako je pijana kozaracka baraba skakala pucajuci iz pistolja u vazduh, slaveci ubistva srpskih civila.

     

    Eto sta su mene ucili. A ona, ostala je u kuci, nepomicna, stara. Ostavili smo je jer smo vjerovali da cemo se, iako je rat, vratiti kucama, jer nismo nikom krivi.

    Ocito smo bili krivi. Krivi sto smo zivi i krivi sto nismo Srbi.

    Da ne pisem vise o brojkama, o 42%prije, 98% tokom, neka se Hag bavi time.

     

    Ja cu reci, da zakljucim, ‘od danas, pa nadalje i ubudutje, Pavitju’ U OPSTINI PRIJEDOR JE POCINJEN GENOCID! Na zalost i za nas i za vas. Za nas jer pobiste na pravdi Boga onoliki narod, za vas jer nikad vise necete saprati sramotu i ljagu sa srpskog naroda. Mozda jednim dijelom, ako poradite na katarzi, Vi prvi, kao nacelnik opstine, ali vidim Vama je ‘do mira I suzivota nakon tragicnih desavanja…’.

     

    S tim smijesnim pokusajima intimidacije i prijetnji nevladinim organizacijama i odbornicima probosanskih stranaka, licite malo na onog brku iz crtanog filma Dusko Dugousko koji topom non-stop pokusava da srusi jos jednu branu, a iza nje opet nova, tako da je ona njegova bez vode. Dusko Dugousko se stalno pojavljuje, i vice sa brane:”Nemoj ovu, Dzek”, a Dzek rukne topom (u stilu Galicevih delija nad Sarajevom), pa kad vidi da opet nema vode odgura top dalje i puca ponovo. I puca tako dok se Dusko jednom ne pojavi na vrhu ogromne brane hidroelektrane, a ludi Dzek opali ponovo. Tad ga u’vate pajkani i Dzek ide u maricu jer je pokusao rusiti hidroelektranu. Ne znate taj crtani? Pitajte unuke, ima ga na youtube, pogledajte zajedno i recite im:”I deda se ponasa kao ovaj Dzek. Oce da zaustavi pricu o genocidu, ali iza svakog pokusaja nikne nova brana…” Mozda djeca i skontaju.

    Prosle godine, tokom naseg prvog i zasad jedinog sastanka 2. maja 2011. sam Vas pitao: “Kako nazvati logor Omarska nego fasizam?”

     

    Sad, skoro godinu kasnije kazem:”Dobro je vise!”

     

    “Dame i gospodo, dobro dosli u Chicago. Molimo vas da ostanete u sjedistu, vezanih pojaseva dok ne pistanemo uz terminal Aerodroma. Hvala, sto ste letjeli s KLM-om, zelimo vam ugodan boravak.”

    ps. sastali smo se jos jednom, 4.8.12., ne znam kad cemo i hocemo li opet...

    pps. (jedan od komentara o Besimu Melkicu sa fb grupe "Cuvari Omarske"): "Jedini milicioner, kojeg nikad nisam gledao kao uniformu, nego kao covjeka, ljudinu. Bio je, jednostavno- RAJA....Lijepo se bilo druziti s njim, poznavati ga."

    06.09.2013.

    "U kasni sat... crkava moj grad!" Ono kad prespavas tekmu...

    http://www.youtube.com/watch?v=N28Cv5UG-xc

     

    hhhmmm

    ceka te neki sveti s pendrekom na ulazu...

    sad si najebo; a sta ako ima Boga

    Otom potom

  • Satko Mujagić

    a dotle si proganjan od 3 inkvizizije

    ma zezam se

  • Feđa Štukan Fedja Stukan

    Evo mi inkvizicije svuda oko mene

  •  

    sad ce biti institucionalizirana...

    jedva napisah ovu rijec

    salim se

    iskreno

    nije pametno, al posteno i dosljedno

    samo ti svoje

    Staro je ovo, jedno po godine, al su mi se majke najebali samo tako

    A i ja njima

  • Satko Mujagić

    nemoj zezati...

    holandjani kazu

  • visoko drvece je najvise na vjetru...

    Feđa Štukan Fedja Stukan

    Neki dan izmjerim ezan 97db, dozvoljeno 35

    pa tajo crtao u mozgich da tako mora i da onaj ciko nije strasan samo tako zvuci

    Feđa Štukan Fedja Stukan

    Najgore je što se navikava na to i to postane normalno, a nije

  • Feđa Štukan Fedja Stukan

    Kako je dobro prije bilo kad mujezin un pluged s minareta

  • zove

  •  
  • ja se uvijek boj'o pasce

    pade mi na pamet

    al da pitam

    da ne budem ko petar lukovic sa tamarom kalietrnom

    stavicu ovo na blog

    if you agree

    Koje? Članak"nema boga"?

  • Satko Mujagić

    ne

    ovaj chat

    clanak mogu ionako

  • ispod njega

    hocu

    i ja sam najebo al hocu

    hahahahaha

    jer se ne vidi da li ja vjerujem
  • 06.09.2013.

    Nada ne umire

     

    U trenutku kada zemlja grca u dugovima, kad gladni ljudi vire iz kontejnera, kad se na javnim servisima, plaćenim od strane tih fantastičnih poreznih obveznika, otvoreno poziva na nove zločine, na nove sukobe, kad je slavljenje ratnih zločinaca popraćeno zaglušujućom odobravajućom tišinom od strane vođa svih naroda, kad nam djeca umiru zbog nemara i korupcije na svim nivoima, ja dobijam stotine mejlova i poruka u kojima me mole da ne blokiram aerodrom zbog fudbalske utakmice", kaže za SB Štukan, te ogorčeno nastavlja:

    "Sjedim i razmišljam, da li ima iko u ovoj državi za koga je vrijedno uložiti ovoliko truda, da li iko ovdje to zaslužuje? Da ne blokiram aerodrom zbog utakmice? Ok neću, igrajte lopte, neću za vas blokirati ništa, jer stvarno niste zaslužili bolje. Dokažite svoj patriotizam trubeći po gradovima nakon pobjede na utakmici, hvatajte se za vratove u svom Bošnjačkom, Srpskom i Hrvatskom besmislu, pokoljite se zbog latinice i ćirilice, veličine i pravednosti vaših bogova i time učinite ovaj svijet puno ljepšim mjestom. Ali već nakon par sati, shvatim da ipak postoje ljudi za koje se treba boriti, postoji moja porodica. Ja želim njima bolji život, mi imamo pravo na dostojanstvo".

    SLOBODNA BOSNA 6.9.2013.


    Noviji postovi | Stariji postovi

    Novele o malim divovima i velikim patuljcima
    << 04/2014 >>
    nedponutosricetpetsub
    0102030405
    06070809101112
    13141516171819
    20212223242526
    27282930

    SARAJEVO '92-'95
    "Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo. Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima." Alija Isakovic

    BANJA LUKA, MAJ 1992.

    "Ljudi i narodi nisu pijuni ni ključevi pa da se premještaju iz džepa u džep. Ne možemo očistiti ni prosijati tako da Srbi ostanu, a svi drugi odu. Ne znam kako će Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik to objasniti svijetu? Ljudi, to o čemu vi govorite je genocid." Ratko Mladic

    LOGOR OMARSKA, JULI 1992.

    "Ovako nesto je trebalo dozivjeti ali je jos bolje ovako nesto prezivjeti!"
    Dr. Esad Sadikovic


    BEOGRAD, JANUAR 1995.
    "Bez vojne pobede, medjunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tokom cele istorije nije bilo neke srpske drzave na tom podrucju." Slobodan Milosevic

    PALE, AUGUST 1993.
    "NE ZNAM kakvi su uslovi u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo...
    Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni."
    Radovan Karadzic

    BEOGRAD, 17. MART 2011.
    "Ovde po inerciji i dalje vazi pravilo - nepravda koju smo nacinili drugima je nacionalno junastvo, a zlocin je samo ono zlo koje su drugi cinili nama." Vuk Draskovic

    KOZARAC, AUGUST 2007.
    "Who the fuck are you to judge me??!!"

    SARAJEVO, JUNI 2010.
    "Samo jedna lijepa zivotna uspomena dovoljna je da opravda i ono sto je bilo i ono sto jeste i ono sto ce biti."

    "Ljubav je kao planina. tek kad se covjek odmakne, sagleda svu njenu velicinu."
    Mujo


    "Čovjek je za mene poprište borbe niskih instinkata i želje da ostane čovjek.
    On je tragično biće koje dolazi na svijet bez svoje želje i odlazi protiv svoje želje, živi u strahu od beskrajne vasione i kratkog životnog preleta, omeđan dvjema nepoznatim tajnama na početku i na završetku života, opterećen savješću koja ga muči ne dozvoljavajući mu da se prepusti razornim i privlačnim snagama svojih strasti, svim nevoljama vučen naniže, a nekom svijetlom iskrom vučen naviše, bez velikog razloga da bude sretan, a često ozaren svojom mišlju ili tuđom ljubavlju, nizak i velik, sitan i uzvišen proklet i veličanstven..." Meša Selimović


    ZAGREB, 2004.

    “Svijetu je eglen drazi, taman da je blebetanje, od svega sto ruke mogu napraviti”. Miljenko Jergovic

    ZAGREB, NOVEMBAR 1918.
    "Srljate kao guske u maglu" - Stjepan Radic, pred polazak za Beograd delegacije Hrvatske na proglasenje Kraljevine SHS

    SARAJEVO, 2001.
    "Sta ti je ovaj svijet? Streses ga sa sebe za cas, kao pas kisu. Zar da zivot provedemo oborene glave k'o junad koju voze na klanicu? Bolje je biti Eso. I sve na svijetu smatrati dostojnim da plane na lomaci nase sprdnje. Sege. Lakrdije.“ Marko Vesovic

    USA, 4. JULI 1776.

    "We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the Pursuit of Happiness." Thomas Jefferson


    Link za "Prvi cin":
    kasaba.blogger.ba/arhiva/2007/12/18

    MOJI FAVORITI

    BROJAČ POSJETA
    524230

    Powered by Blogger.ba