Novele o malim divovima i velikim patuljcima

Ovo je dnevnik, pisan 12 ili više godina kasnije. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a i 'najobičniji potez olovkom od trajnije je gradje od svega što je u čovjeku mesnato'.

30.04.2014.

PTSS - UZIVO

COVEK PEVA TOKOM RATA 27.3.1993. "Juce sam dobio pismo od E. Drago mi je da se izvukao. Dao mi je i Z.-inu adresu. Kaze da se M. promjenio. Niko se od njih nije promjenio, svi su oni isti samo sto su vukodlaci. Kad je pun mjesec pokazu skrivenu hajducku krv za koju sam bio uvjeren da je nestala sa zadnjim pucnjima ’45. Puno je 45 godina, generacije se izmjenjale, svijet otisao daleko, a na Balkanu domoroci-kameleoni koji ce mi za 20-tak godina, kad sve prodje, ako se vratim mirno reci: ”Gdje si, bas mi je drago sto te vidim.” Bojim se samog sebe. Uvukla mi se mrznja koja je nekad jaca od svijesti i koja se kad je suzbijem vraca u bolovima u bubrezima i nocnim morama, stalno me opominje. Civilizacija nakon logora ju je samo uspavala, ali bojim se kad provali osveta ce biti strasna. J. je jednom rekla: "Mozemo mi i bolje” (kad su cetnici u Slavoniji poklali 12 MUP-ovaca’91), a misim da mi ovako ranjeni mozemo najbolje? 8.8.’92 sam govorio za tv u Omarskoj, u utorak cu dobiti tu kasetu. Zelim da je vidim, da se sjetim, da vratim sve osjecaje koje sam zaboravio, a u isto vrijeme se bojim. Tada sam lagao jer sam morao i zakleo sam se da cu jednom reci istinu, sad ne smijem, ali kad se sredim napravicu pricu godine. Imao sam ideju da napisem knjigu, ali nisam sad u stanju. Fale mi oni osjecaji, mogu ih se samo sjetiti, nikako dozivjeti, a to nije to. Eto, opet sam to ja. Iskreno, iz duse, onako kako ste navikle. S. mi je donio 5 Selimovicevih knjiga, Dervisa, naravno, pa sam se opet nafiksao inspiracijom, malo vise filozofskom, ali ipak inspiracijom. S. je jedan student, Holandjanin, on me upoznao sa L., mojom djevojkom. On mi je najbolji prijatelj i zajedno s njom jedina karika koja me veze sa normalnim zivotom. U ponedjeljak idem na operaciju. Ona masna zlijezda je narasla pa je moram vaditi. Jedan dio mene je zelio da se pretvori u karcinom, da me makar sigurna smrt natjera da se vratim i u zadnjim mjesecima zivota pokazem onoj djubradi. Non-stop se borim sa sobom, srce vuce, mozak ne da i svaki dan tako. To isto srce prizeljkuje neku visu silu, neki neodgodiv razlog da natjera mozak da se vrati u Bosnu. Znam da sam mrtav ako se vratim. To bi mi bio treci put, a i ako prezivim opet sam mrtav. I zato ne idem. Borio bih se samo iz osvete, a ne za ideale a to ne valja. Na kraju bih sam sebe unistio i drago mi je sto mi je svijest jos jaka. Ma samo serem kvake, to su samo ostaci mene koji se jave tek ponekad kad isplivaju uspomene. I ja sam kameleon, ali se time i ponosim zato sto znam i mogu se prilagoditi svakoj situaciji. Nije to lose, bitno je samo koje lice je pravo, ono iz duse ono koje najvise ocrtava karakter i koje se pokazuje samo u najtezim trenucima, onda kad ostanes samo ti i okolina koja te ugrozava. Ako si tad covjek, onda si uvijek covjek, mada se to ne cinilo iz tvog ponasanja u normalnim situacijama. U jebote, vidjaj filozofije, napisi disertaciju, bekane! Sta ces, sve sam to Ja! Ja sam, bio sam i bicu!

Novele o malim divovima i velikim patuljcima
<< 04/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

SARAJEVO '92-'95
"Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo. Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima." Alija Isakovic

BANJA LUKA, MAJ 1992.

"Ljudi i narodi nisu pijuni ni ključevi pa da se premještaju iz džepa u džep. Ne možemo očistiti ni prosijati tako da Srbi ostanu, a svi drugi odu. Ne znam kako će Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik to objasniti svijetu? Ljudi, to o čemu vi govorite je genocid." Ratko Mladic

LOGOR OMARSKA, JULI 1992.

"Ovako nesto je trebalo dozivjeti ali je jos bolje ovako nesto prezivjeti!"
Dr. Esad Sadikovic


BEOGRAD, JANUAR 1995.
"Bez vojne pobede, medjunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tokom cele istorije nije bilo neke srpske drzave na tom podrucju." Slobodan Milosevic

PALE, AUGUST 1993.
"NE ZNAM kakvi su uslovi u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo...
Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni."
Radovan Karadzic

BEOGRAD, 17. MART 2011.
"Ovde po inerciji i dalje vazi pravilo - nepravda koju smo nacinili drugima je nacionalno junastvo, a zlocin je samo ono zlo koje su drugi cinili nama." Vuk Draskovic

KOZARAC, AUGUST 2007.
"Who the fuck are you to judge me??!!"

SARAJEVO, JUNI 2010.
"Samo jedna lijepa zivotna uspomena dovoljna je da opravda i ono sto je bilo i ono sto jeste i ono sto ce biti."

"Ljubav je kao planina. tek kad se covjek odmakne, sagleda svu njenu velicinu."
Mujo


"Čovjek je za mene poprište borbe niskih instinkata i želje da ostane čovjek.
On je tragično biće koje dolazi na svijet bez svoje želje i odlazi protiv svoje želje, živi u strahu od beskrajne vasione i kratkog životnog preleta, omeđan dvjema nepoznatim tajnama na početku i na završetku života, opterećen savješću koja ga muči ne dozvoljavajući mu da se prepusti razornim i privlačnim snagama svojih strasti, svim nevoljama vučen naniže, a nekom svijetlom iskrom vučen naviše, bez velikog razloga da bude sretan, a često ozaren svojom mišlju ili tuđom ljubavlju, nizak i velik, sitan i uzvišen proklet i veličanstven..." Meša Selimović


ZAGREB, 2004.

“Svijetu je eglen drazi, taman da je blebetanje, od svega sto ruke mogu napraviti”. Miljenko Jergovic

ZAGREB, NOVEMBAR 1918.
"Srljate kao guske u maglu" - Stjepan Radic, pred polazak za Beograd delegacije Hrvatske na proglasenje Kraljevine SHS

SARAJEVO, 2001.
"Sta ti je ovaj svijet? Streses ga sa sebe za cas, kao pas kisu. Zar da zivot provedemo oborene glave k'o junad koju voze na klanicu? Bolje je biti Eso. I sve na svijetu smatrati dostojnim da plane na lomaci nase sprdnje. Sege. Lakrdije.“ Marko Vesovic

USA, 4. JULI 1776.

"We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the Pursuit of Happiness." Thomas Jefferson


Link za "Prvi cin":
kasaba.blogger.ba/arhiva/2007/12/18

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
476946

Powered by Blogger.ba