Novele o malim divovima i velikim patuljcima

Ovo je dnevnik, pisan 12 ili više godina kasnije. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a i 'najobičniji potez olovkom od trajnije je gradje od svega što je u čovjeku mesnato'.

07.11.2013.

Napolju kiša pada, nagoni na plač

Jos jedno, zadnje, vece u Stambolu. Prazan. Izgubih opet (istina) malu bitku sa zivotom, sa samim sobom. A, vece se tek ukazuju. Sutra, inshallah na Huseinov mezar.
Vuce me, kao i Tomasica u oktobru.
Citam danas poruke, obicne i teske, ljudske ...sudbine ucrtane u njima, skrivene u rijeci i ono izmedju redova. Slusam veceras valove na Bosforu, gledam ljude, djecu, kako prose po trotoaru, mole da izglancaju cipele, one druge kako s ponosom kroce na stiklama ili u odijelima... Gledam i Pavica nad grobnicom, planuh neko vece preko telefona zbog one 'sahrane', zato je spustio. Kaze i Mirso da ga je sreo danas, prije Tomasice. Pomjeri se brdo. Istina, malo, al' mrdnu.

A, sad idu i svi silni, patriotski komentari... pa nekad mislim da ni sami vise ne znamo dal' bi srali il' bi jeli, ali uvijek nam neko ili nesto ne valja...
'Boze, kako su ljudi nesretni", rece Tijana, a zapisa Mesa 

 Volim ovu stvar. Vrati me u vremenu i prostoru, u seher Sarajevo i april 2010. Volio bih da je drugcije. A, ne znam vise ni sam sta...
Porazgovarah sinoc i s ocem, lijep, dobar glas... Tek kad se cujemo shvatim koliko mi nedostaje i znaci.
Mislio sam jutros opet hoditi uz vodu do Ejup dzamije, ali svjetlo me poklopi, snovi nesvakidasnje jasni potamnise bjelinu jastuka. Slike se isprepletose i ostase za vjecnost. Ruka je u ruci, oci se smjeskaju, cakle, iskre do na pola puta, pa nazad. Ispunjene sad, zedj konacno ugasena. Pijane, opijene. Glas i tisina, pa i rijec na brzinu ispisana znace isto. Ne znace.
Ruze svud okolo. Zidovi ih puni, a oci one iste, a druge. Ne treba i ne moze se sve ni reci...
Nespreman na jos jedan megdan sa vlastitim porazima. Niti mi se bije, taman da je i lakse opet udariti.
A i kisa je... nek' pada, nije odavno ovako 

 

http://www.youtube.com/watch?v=pNpWC-Qyo-U
Novele o malim divovima i velikim patuljcima
<< 11/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

SARAJEVO '92-'95
"Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo. Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima." Alija Isakovic

BANJA LUKA, MAJ 1992.

"Ljudi i narodi nisu pijuni ni ključevi pa da se premještaju iz džepa u džep. Ne možemo očistiti ni prosijati tako da Srbi ostanu, a svi drugi odu. Ne znam kako će Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik to objasniti svijetu? Ljudi, to o čemu vi govorite je genocid." Ratko Mladic

LOGOR OMARSKA, JULI 1992.

"Ovako nesto je trebalo dozivjeti ali je jos bolje ovako nesto prezivjeti!"
Dr. Esad Sadikovic


BEOGRAD, JANUAR 1995.
"Bez vojne pobede, medjunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tokom cele istorije nije bilo neke srpske drzave na tom podrucju." Slobodan Milosevic

PALE, AUGUST 1993.
"NE ZNAM kakvi su uslovi u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo...
Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni."
Radovan Karadzic

BEOGRAD, 17. MART 2011.
"Ovde po inerciji i dalje vazi pravilo - nepravda koju smo nacinili drugima je nacionalno junastvo, a zlocin je samo ono zlo koje su drugi cinili nama." Vuk Draskovic

KOZARAC, AUGUST 2007.
"Who the fuck are you to judge me??!!"

SARAJEVO, JUNI 2010.
"Samo jedna lijepa zivotna uspomena dovoljna je da opravda i ono sto je bilo i ono sto jeste i ono sto ce biti."

"Ljubav je kao planina. tek kad se covjek odmakne, sagleda svu njenu velicinu."
Mujo


"Čovjek je za mene poprište borbe niskih instinkata i želje da ostane čovjek.
On je tragično biće koje dolazi na svijet bez svoje želje i odlazi protiv svoje želje, živi u strahu od beskrajne vasione i kratkog životnog preleta, omeđan dvjema nepoznatim tajnama na početku i na završetku života, opterećen savješću koja ga muči ne dozvoljavajući mu da se prepusti razornim i privlačnim snagama svojih strasti, svim nevoljama vučen naniže, a nekom svijetlom iskrom vučen naviše, bez velikog razloga da bude sretan, a često ozaren svojom mišlju ili tuđom ljubavlju, nizak i velik, sitan i uzvišen proklet i veličanstven..." Meša Selimović


ZAGREB, 2004.

“Svijetu je eglen drazi, taman da je blebetanje, od svega sto ruke mogu napraviti”. Miljenko Jergovic

ZAGREB, NOVEMBAR 1918.
"Srljate kao guske u maglu" - Stjepan Radic, pred polazak za Beograd delegacije Hrvatske na proglasenje Kraljevine SHS

SARAJEVO, 2001.
"Sta ti je ovaj svijet? Streses ga sa sebe za cas, kao pas kisu. Zar da zivot provedemo oborene glave k'o junad koju voze na klanicu? Bolje je biti Eso. I sve na svijetu smatrati dostojnim da plane na lomaci nase sprdnje. Sege. Lakrdije.“ Marko Vesovic

USA, 4. JULI 1776.

"We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the Pursuit of Happiness." Thomas Jefferson


Link za "Prvi cin":
kasaba.blogger.ba/arhiva/2007/12/18

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
524232

Powered by Blogger.ba