29. maj

Kad san postane java.
I godine ceznje prestanu da bole.
Tvoja ce glava.
Na grudima mojim da spava.
Usta ce da sute.
A srca da se vole.

I tad svake cu minute.
Ukrasti dodir ili poljubac.
Gledati te kradom.
Do u kasne sate.
S jednom zeljom i jednom nadom.
Da nikad bez tebe.
Da nigdje bez tebe.

Kad san java postane.
I tvoja ruka mala.
Kroz kosu mi krene.
Znam duso da ti neces.
Nikad bez mene.
Nigdje bez mene.

Kad mi dodjes ti.
I kad se ostvare snovi.
Pocet ce zivot novi.
Ja zbog tebe i ti zbog mene.
Bit cemo jaci.
Bit cemo bolji.

http://www.youtube.com/watch?v=HFBYc-W9-1g

(Nedzad J. za Melitu O.)

satkom
Pišem dok nisam sve zaboravio... Jer 'Da se nisam vratio, ne bih ovo zapisao, niti bi se znalo da je sve ovo bilo. Ono što nije zapisano i ne postoji, bilo pa umrlo.' M.S. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a čini mi se da ima ko čitati. Pišem jer je šuplja priča dovela dotle da ja danas pišem... Volim da pišem, a čini mi se da još imam nešto opričati.