Novele o malim divovima i velikim patuljcima

Ovo je dnevnik, pisan 12 ili više godina kasnije. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a i 'najobičniji potez olovkom od trajnije je gradje od svega što je u čovjeku mesnato'.

30.06.2008.

Osnovan ogranak NGI - BENELUX

 29. juna 2008. godine na izletistu Spaarnwoude pored Amsterdama, odrzan je teferic/rostiljada kojom prilikom je i osnovan ogranak stranke Nova Gradjanska Inicijativa – NGI za Belgiju, Holandiju i Luxemburg. U opustenoj, ali i na momente ostrijoj diskusiji, prisutni su, uglavnom Bosanci iz opstine Prijedor, ali i drugi, razmijenili misljenja o znacaju predstojecih opstinskih izbora u Bosni i Hercegovini, te o vaznosti registracije za predstojece izbore svih drzavljanja BiH u inostranstvu.

 

Skupina od 50-ak prisutnih birala je Glavni odbor stranke NGI za Benelux u koji su usli 8 clanova, od kojih i koordinator za Benelux, te dva zamjenika.

 

Glavni odbor stranke NGI za Benelux cine:

 

Enisa Karagic – koordinator (Prijedor)

Hasan Hadzic – zamjenik (Kozarac)

Amir Oklopcic – zamjenik (Prijedor)

Arijana Denic – blagajnik (Koarac/Prijedor)

Ferid Mehmedagic – clan (Kozarac)

Elvira Kapo – clan (Kozarusa)

Midhet Fazlic – clan (Kozarac)

Hamdija Draganovic – clan (Ljubija)

Sakib Crnic – clan (Kozarusa)

 

Odbor ima i dva savjetnika, Jasmina Crnic (financije) i Satko Mujagic, (ujedno i koordinator NGI za dijasporu - pravni poslovi).

 

Stranka NGI je osnovana pocetkom 2008. godine u Kozarcu i uspjela je u relativno kratkom periodu da okupi i zainteresuje biracko tijelo, kako u opstini Prijedor, tako u dijaspori. Nakon organizovanja simpatizera i clanova ove stranke u Sjedinjenim Americkim Drzavama i Njemackoj, na red dolaze i zemlje Beneluxa, a u skorije vrijeme i Svicarska, Austrija, Kanada i Svedska.

 

Stranka NGI za dijasporu je dostupna na e-mail adresu: ngi.dijaspora@gmail.com i prvenstveno se bavi registracijom biraca u dijaspori.

 

U duzem periodu ova stranka, gradjanskog tipa, zeli da popravi losu zivotnu situaciju povratnika u Kozarac i cijelu opstinu Prijedor, uzrokovanu tajnom i javnom diskriminacijom vlasti u opstini Prijedor i RS-u.

 

NGI Benelux Glavni odbor Zene NGI Za BiH
28.06.2008.

Rano jutrom

Ponekad mi se cini da lebdim na talasima zivota. Ne samo da mi se cini, lebdim...

Ponekad me ponese i padam prije nego sto sam i na nogama. Prije nego sto osjetim stopala i tezinu tijela, ruke se vec same sire. Mnogima kazem, to je logor u meni. To su oni. Divovi i patuljci. To je zivot sto je gledajuci ih u meni ostao.

Kit. Kit koji je jednom, naizgled davno, ogrebao dno okeana, zaronio preduboko, pa se izdignuo nazad, taruci stijene cijelom prednjom stranom tijela.

Ajkule se skupise na miris svjeze krvi, ali im je izbjegao.

Oziljak je ostao i sjecanje, Od tada do ko zna kada, zivi na talasu,... bar tako izgleda

Volim ove dvije stvari...

http://www.youtube.com/watch?v=qSaX0tX3TCw&feature=related

 

 

24.06.2008.

Zasto NGI?

Zato sto moramo stati na svoje noge...

Klikni NGI Kozarac na google.ba

http://kozarac.ba/modules.php?name=News&file=article&sid=3092

Prijavi se za izbore u BiH i ako si iz Prijedora, glasaj za NGI, Nova Gradjanska Inicijativa

ps. tu sam, samo prezauzet ;)

17.06.2008.

ENTRANCE FORBIDDEN - "Echo of Auschwitz in the Balkans..."

After an initial questioning at the beginning of June, the call outs omitted Mujo. Somewhere around the 20th of July, he could not remember exactly which day because all the days became one, Mujo got dysentery. Like many of the others he became gravely ill and the little bit of flesh he still had left on his bones was slowly disappearing. Even breathing became a difficult endeavor. Food was becoming poison and whatever one ate came back out within ten minutes. Although the will to live became a mere whisper, it did remain for Mujo. Who would want to die in this hellhole and in such an awful maner?  He could no longer walk or even talk and his heartbeat slowed.  Many, like Silvester Saric, who’s place Mujo and his father now lay, would be carried out on a blanket. Then their dead bodies would just be thrown onto the grass by the White House in Omarska. If his father was not there, just next to him, this may have also happened to Mujo.

After arriving at Omarska one quickly realized that it was not only a prison for interrogations but a place for torture; a concentration camp in which people, civilians were killed and tortured for no reason or purpose. Mujo and his dad had “decided” (even though they could not decide these things on their own) that at least one of them had to get out alive. Of course they both wished to survive but they had already talked a few times about the possibility of one or the other being killed.  They told each other; even though they knew it would be the most difficult decision of their lives, if one is taken away the other is not to jump into the fire after him. Why should they both die?  In Omarska there was no way to save those who were condemned to die. It was during those hot and bloody July days when Mujo became sick and had to stay behind and sleep when everyone else ran to get their lunch, the only meal of the day, that Mujo and his father received money from his mother. Looking back, this is what had decided their faith. Mujo’s father started buying small pieces of soap, bread and cigarettes. It was risky; if the guards found out about the money he could be killed.  It was also at this time that Denic, who looked better than Mujo, died nonetheless from dysentery. He was carried out at dawn and thrown into the yellow truck. The same vehicle that brought cabbage soup and stale three day old bread to the camp carried out the lifeless bodies of dead inmates that had been thrown out and neatly piled onto the grass every morning. 

With fathers help Mujo slowly started to recover. His father, although weak and hungry himself, was saving his bread for Mujo and used the money to buy waffle cookies and tea. He washed his son’s clothes and watched over him like only a parent could. Looking at his old man through a fog of illness, Mujo dreamed of freedom. Since his father hadn’t given up Mujo decided that he could not give up either, even though death was knocking at the door and asking to take his soul.

Even though death seemed like the only possible outcome, Mujo kept the will to live. "Not here..."

15.06.2008.

Ti bi njega prekl'o (drugi put)

Oba su prislonili pusku na lice i nanisanili u tamu kroz svijetleci nocni nisan. Rojnic prosapta: “Da raspalimo Mujo?”. “Ovaj je lud”, pomisli Mujo. “Kud ba, da raspalis, pa nema jos nista.”rece Mujo ljutito. “Cekaj mene,... nemoj da pucas prije mene. Jesi razumio?” nastavi, sada vec malo blazim glasom. “Dobro, dobro, samo sam pitao”... pokunji se Rojnic.

Mujo je uvidjao da Rojnic vec gubi zivce, ali da ih i neka nesmotrenost moze kostati glave.
Pucati u mrak je samo moglo odati njihovu prisutnost a vatra otkriti i tacan polozaj. Ako ne pogode – a ne mogu pogoditi jer ne znaju u sta gadjaju – pogodice neko njih. To Rojnicu izgleda nije bilo jasno, ili je jednostavno gubio zivce od straha.

Sjeti se Rojnicevih jos dobrih zivaca onog suncanog dana, 3. dana u Hrvatskoj, kad su on i Rojnic u nekom srpskom selu kopali povece skloniste u koje je moglo stati 8 ljudi, tj. dvije posluge. Krampali su naizmjenice pricajuci jedan drugom o zivotu u civilstvu, s tim da je ovaj sto kopa bio taj koji slusa. Rojnic je pricao o Puli i nocnom zivotu, a Mujo o svom Kozarcu i Prijedoru. Pridje im tad djecacic, debeljuskasti Milan i sjede pored njih na sta su obojica prestali govoriti. “Koliko ti je godina Milane?" upita Mujo. “9,... sad se 10” odgovori mali ponosno, igrajuci se velikim nozem koji se ni u Kevljanima ni u Kozarcu ne bi zvao cakija, vec jedino Noz, sa veliko N.

Muji je bilo cudno da ga mali uopste ima, a jos cudnije kad je vidio kako ga spretno baca. Rojnic, koji je u tom momentu kopao, zastade malo, pogleda u dijete pa upita ne krijuci svoj hrvatski akcenat: “Je li mali, a sto bi ti da sad vidis Hrvata?” Muji je na momenat izgledalo da je Rojnic tad jos namjeravao i reci da je Hrvat. “Mislis ustasu?” upita klinac mirno. Mujo ga tad u cudu mao bolje pogleda i shvati koliko ova plava glavica lici na njegovog mladjeg bracu. “pa, … Hrvata… da” nastavi Rojnic zbunjeno.

“Ovim nozem bi ga prekl’o” zavrsi Milan jasnim glasom i demonstrativno baci noz koji se zabi u drvo jabuke nekoliko metara dalje. Rojnic tad nastavi krampati potpuno bez teksta, a Mujo pocrveni …

Nikako, bas nikako mu nije islo u glavu ovo sto je upravo cuo iz usta balavca koji je bio toliko mlad da nije bio ni svjestan da bi pred sobom mogao imati Muslimana i Hrvata.

"Ti bi njega prekl’o... eehhh.mm.. da ga sad... eehhhmmm... vidis...” Rojnic je krampao sve brze, pricajuci dalje isprekidano nakon sto bi odvaljivao dio zemlje i uzdisuci od napora. “Ti bi njega fino... eehhhmmm... tim nozem....a tebi sada cika Rojnic.... umjesto da ganja.... Svabice....eehhhhmm...i Slovenke ...eehmmm  ... po Puli... skloniste kopa.... i tebi ... eehmmm ... i mami.... i tvom starom ... eehmmm... da se sakrijete....eeehmmm... ako vas uje napadnu.

Pa onda jos vise zabrza kopati... JEBEM TI RAT!! ....eehmmm...i Milosevica i Tudjmana......eehmmm....i Krajinu i Martica...eeehmmm.... sto bi ja sad zapliv’o u moru!! Dreknu Rojnic ispravljajuci tijelo nasmijan i viknu: “Ajde Mujo, sta me gledas, tvoj red!” Mujo preuze kramp i obojica se tad grohotom nasmijase, dok je klinac s nerazumijevanjem gledao u jednog pa u drugog...


15.06.2008.

You ll never walk alone...

14.06.2008.

Nemam inspiraciju... zivim

Ispucao sam metke za sada. Nemam volje pisati, sada radim. Radim i pomalo uzivam.

Slusam muziku, gledam fudbal, pomalo se bavim politikom. U Kozarcu je osnovana nova stranka, Nova Gradjanska Inicijativa - Stranka za Kozarac. Da vas ne tusim politikom, dovoljno je reci da je lokalna povratnicka stranka postala nuznost jer nas (povratnike, posebno Kozarac) Prijedor (tj. nakon genocida vecinski narod u ovoj opstini) muze, a Sarajebo ne jebe ni 1 %.

Krajem jula bice otvorena renovirana sala OS Kozarac. Do ove zime djeca su imali fizicko u bundama. Slike mozete vidjeti na http://optimisti2004.com/index.php?option=com_content&task=view&id=27&Itemid=26

Donacije (najveci dio) su obezbijedjene u Holandiji. 3 godine sam radio na ovom projektu.

Spremamo konferenciju o Omarskoj i osnivanje Fondacije Memorijalni centar Omarska, a 6. augusta je komemorativna posjeta logoru. Ko je u prilici, bujrum u Kozarac, najveci mali grad na svijetu (a ponekad najvece selo) 5. augusta na pice, caffe Picadilly, a 6. u sabah u kolonu pa polako u ugaseni dzehenem logora. Dok prolazite Omarskom prema logoru ponekad jos dignu tri prsta ili ponosno stoje. Znam da se neki stide, ali te jos ne vidimo...

Odoh sada

Selam Kozarac

http://www.youtube.com/watch?v=ayZkCHD7Nds

 http://www.youtube.com/watch?v=oYgXOGNVcNQ&feature=related

ps. na slici, ja i babo, decembra 2006. u Amsterdamu, prije urucivanja magistarske diplome(pisao sam kako me pazio u Omarskoj... pisacu jos)

 

 

11.06.2008.

Herceg Novi 1987.

07.06.2008.

Zemlja

06.06.2008.

Procitaj prosli post

a onda procitaj sve

S

 

 

na slici, Edin Besic - Boca, muz i otac dva sina,

policajac iz Kozarca, mucen i zaklan pored pravoslavne crkve u Kozarcu 26. maja 1992.

05.06.2008.

Zasto Boze, zasto

Sve mu se pomutilo...sve se preplitalo. Glasovi u usima su se mutili kroz slike tijela koje su pijane oci s mukom pratile, a smijeh prisutnih presijecao je smrtni vrisak logorasa koji se iznenada vracao u usi. Neko je, po prvi put, otvorio tu pandorinu kutiju, a Mujo je, potpuno nespreman, poslusno pratio misli, bez imalo snage i volje da ih uspori, promijeni ili vrati nazad...

I rat, i logor, eba, roditelji, lesevi, svuda lesevi, Njemacka, Selma, Emirovi krici, prebijeno tijelo...

Sve se okretalo. Alkohol je cinio svoje. Gubio se, gubio se u dimu vlastitih cigareta, u smradu jeftinog viskija nakon piva... gubio se, nestajao u vrtlogu isprekidanih, sasjecenih filmskih traka.

 "Pijan si Mujo...." cuo je vlastiti glas. Nije znao da li je rijeci izgovorio ili mislio. Dise duboko i usporeno kroz nos. Njene ruke su ga opet grlile. Osjecao je tanke zenske prste na mrsavom vratu

"Mujo!"

"Sta ti je, Mujo, reci mi!"

"Ne kontas Selma

i ne mogu ti reci"

Emir je bio Selmin dajdza. Prebijan danima, gazija kozaracki, trpio je. Slika je ostala. Na sred sobe, prepune logorasa, slika

Emir je stajao tacno izmedju dva prozora, okruzen ljudima na podu, ruku podignutih u zrak, ociju zatvorenih, tijela crnog, zutog, plavog i zelenog od premlacivanja

i uzivao u promahi izmedju dva prozora. Mujo je gledao...

Sutradan, prebise ga opet. Satima su ga tukli. Teturao je nazad, krvav, izgubljen... sada je danima lezao.

Ono popodne, dan prije smrti, Mujo mu se pojavio u vidokrugu

'Mujo,... ti si

gdje je Selma?"

"U Prijedoru je, ziva je, dobro je"

"Hvala Bogu"

Sutradan, nakon kasapljenja, nakon sto je Emir pustio zadnji krik, krik spoznaje, krik smrti, krik u kojem je nosena misao 'umirem...', ubica je pustio muziku kroz zvucnike: "Pusti me da zivim", Sinana Sakica... 20. juni 1992. Omarska

"Ne kontas Selma, pusti me"

Onda je krenula Dragana. Mujo se vec bio zarekao (i tada eto vec porekao), da nece slusati srpsku muziku. Dragana je razvezala po prvi put u njegovom mladom zivotu "Umirem, umirem, majko..."

http://www.youtube.com/watch?v=kNPqxwdFQEo

Grudi su se mucno napinjale, uske nosnice razvlacile, misli krsile, mozak trazio red kojeg vise nije bilo i dugo, dugo poslije nece biti. "Mujo gdje je Selma?"  "U Prijedoru je..."

"Sta ti je Mujo, reci mi!"

satima je klecao na podu u kupatilu, suze i jecaje nije mogao zaustaviti, niti je htio

Selma je dugo saptala s druge strane vrata da joj otvori, dok joj se glas ne izgubi

ponekad bi samo preko usana tiho prelomio 'zasto, Boze... zasto',

tog februara 1993. negdje kod Munster-a

Novele o malim divovima i velikim patuljcima
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

SARAJEVO '92-'95
"Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo. Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima." Alija Isakovic

BANJA LUKA, MAJ 1992.

"Ljudi i narodi nisu pijuni ni ključevi pa da se premještaju iz džepa u džep. Ne možemo očistiti ni prosijati tako da Srbi ostanu, a svi drugi odu. Ne znam kako će Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik to objasniti svijetu? Ljudi, to o čemu vi govorite je genocid." Ratko Mladic

LOGOR OMARSKA, JULI 1992.

"Ovako nesto je trebalo dozivjeti ali je jos bolje ovako nesto prezivjeti!"
Dr. Esad Sadikovic


BEOGRAD, JANUAR 1995.
"Bez vojne pobede, medjunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tokom cele istorije nije bilo neke srpske drzave na tom podrucju." Slobodan Milosevic

PALE, AUGUST 1993.
"NE ZNAM kakvi su uslovi u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo...
Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni."
Radovan Karadzic

BEOGRAD, 17. MART 2011.
"Ovde po inerciji i dalje vazi pravilo - nepravda koju smo nacinili drugima je nacionalno junastvo, a zlocin je samo ono zlo koje su drugi cinili nama." Vuk Draskovic

KOZARAC, AUGUST 2007.
"Who the fuck are you to judge me??!!"

SARAJEVO, JUNI 2010.
"Samo jedna lijepa zivotna uspomena dovoljna je da opravda i ono sto je bilo i ono sto jeste i ono sto ce biti."

"Ljubav je kao planina. tek kad se covjek odmakne, sagleda svu njenu velicinu."
Mujo


"Čovjek je za mene poprište borbe niskih instinkata i želje da ostane čovjek.
On je tragično biće koje dolazi na svijet bez svoje želje i odlazi protiv svoje želje, živi u strahu od beskrajne vasione i kratkog životnog preleta, omeđan dvjema nepoznatim tajnama na početku i na završetku života, opterećen savješću koja ga muči ne dozvoljavajući mu da se prepusti razornim i privlačnim snagama svojih strasti, svim nevoljama vučen naniže, a nekom svijetlom iskrom vučen naviše, bez velikog razloga da bude sretan, a često ozaren svojom mišlju ili tuđom ljubavlju, nizak i velik, sitan i uzvišen proklet i veličanstven..." Meša Selimović


ZAGREB, 2004.

“Svijetu je eglen drazi, taman da je blebetanje, od svega sto ruke mogu napraviti”. Miljenko Jergovic

ZAGREB, NOVEMBAR 1918.
"Srljate kao guske u maglu" - Stjepan Radic, pred polazak za Beograd delegacije Hrvatske na proglasenje Kraljevine SHS

SARAJEVO, 2001.
"Sta ti je ovaj svijet? Streses ga sa sebe za cas, kao pas kisu. Zar da zivot provedemo oborene glave k'o junad koju voze na klanicu? Bolje je biti Eso. I sve na svijetu smatrati dostojnim da plane na lomaci nase sprdnje. Sege. Lakrdije.“ Marko Vesovic

USA, 4. JULI 1776.

"We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the Pursuit of Happiness." Thomas Jefferson


Link za "Prvi cin":
kasaba.blogger.ba/arhiva/2007/12/18

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
617953

Powered by Blogger.ba