Novele o malim divovima i velikim patuljcima

Ovo je dnevnik, pisan 12 ili više godina kasnije. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a i 'najobičniji potez olovkom od trajnije je gradje od svega što je u čovjeku mesnato'.

07.02.2008.

U VAKTU BEZUMLJA - "Tamo nema srpskog zivlja"

Oboje su satima lezali na podu u prizemlju kuce, na tankim madracima, u mraku pored vitrine koja je odvajala dnevnu sobu od nise. Nisu imali podrum, tako da su komsije, Mehmed i Sabra i djeca im i bolesna Raza, Sabrina mati i Mujini roditelji, braca i mala sestra, sjedili u hodniku i ispod stepenista koji su predstavljali najbolji zaklon u kuci.

 

Mujo i eba su predvece zalegli na pod u nisi, relativno sigurni od gelera koji bi svakih desetak minuta zaparali dvoristem i ko zna koji put prosarali bijelu fasadu.

 

Vec je pola tri ujutru. Uzeo je i 25. maj 1992. Nazirao je kroz tamu slabasna svjetla kazaljki na satu. Rat u Republici Bosni i Hercegovini bjesnio je vec dva mjeseca. Zasad se u stvari sveo na ubistvo, progon i pljacku. Na televiziji je vec od marta pratio taj suludi, zvjerski lov na ljude. Lov na komsije. Lov na Bosnjake, lov na muslimane i Hrvate. Arkan je krajem marta sa svojim ‘Tigrovima’ u Bijeljini jednog obicnog jutra presao Drinu i na ulici mucio i klao ljude. U Zvorniku i Visegradu svjeza krv je vec bojila Andricevu ‘duboku Drinu sto vjekovima tece’. Lijepa Foca je gorila i izgorila na oci Bosanaca i svijeta preko BBC-a i RTV Sarajevo.

I Sarajevo, veliko, ponosno Sarajevo je opkoljeno. General Jugoslovenske Armije, kasnije najtrazeniji ratni zlocinac nakon holocausta, naredice tih dana da se granatiraju dijelovi grada ‘gdje nema puno srpskog zivlja’. Ne samo da naredjuje da se ubijaju civili, gradjani Sarajeva, ne smeta mu, silnom vojskovodji, ni ako pogodi i ubije Sarajlije, pripadnike vlastitog naroda koji zive u istom kvartu, jer ‘nema ih puno..’

 

Srbi su pomahnitali. Predvodjeni egozimom i beogradskom retorikom nebeskog naroda, osvetom za davno Kosovo na kojem su uz njih ginuli i preci bosanski, napaljeni o navodnoj ugrozenosti u zemlji ciji su sastavni dio i u kojoj imaju svoje mjesto, ustali su i probudili duhove svoje krvave, cetnicke proslosti ruseci sve oko sebe sto nije srpsko. Odnoseci mlade i stare zivote, ruseci jednu tradiciju i ljepotu zemlje kojom su stotinama godina svi zajedno gazili.

 

A danas su sa svih strana granatirali i Mujin Kozarac. Vec 12 sati masinerija je radila punom parom bez prestanka. Radmilo Zeljaja, oficir JNA iz Srbije predvodio je jos jedan ‘junacki’ boj za ‘otadzbinu preko Drine’u Republici Bosni i Hercegovini. Jedna od njegovih granata ubice taj dan tri sestre. Jedna od njih, uvijek vesela i nasmijana Timka, bila je majka Mujinog skolskog, Admira Sahurica. Ni njega ni oca ‘borba za otadzbinu za slobodnu srpsku republiku’ nece postedjeti.

 

‘Tako znaci zvuce 23 orudja!’ razmisljao je u tami.

 

Opet ju je dotakao i lagano pomilovao. Da zna da je tu, da ga osjeti, jer je znao da joj bas on treba. Treba joj od kako je otisao u JNA juna 1991. i odkako je dozivjela mozdani udar onog dana kad je saznala da je Mujo na ratistu u Hrvatskoj. Oporavljala se zadnjih mjeseci polako, jaka je uvijek bila, i nije se nikad predavala – optimista, kao i Mujo -  ali nije vise ista.

 

Tesko govori i sve manje se krece. Ipak, svjesna je, svjesna da je rat svuda okolo i da je eto danas usao i u njihovu kucu.

 

Jedan geler je kroz prozor zazvizdio po dnevnoj sobi i zaklepetao po podu.

 

‘Zivotinje!’ Mujo je opet dotaknu da se uvjeri da nije pogodjena. Ucila je glasnije i drhtala sada…

Novele o malim divovima i velikim patuljcima
<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829

SARAJEVO '92-'95
"Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo. Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima." Alija Isakovic

BANJA LUKA, MAJ 1992.

"Ljudi i narodi nisu pijuni ni ključevi pa da se premještaju iz džepa u džep. Ne možemo očistiti ni prosijati tako da Srbi ostanu, a svi drugi odu. Ne znam kako će Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik to objasniti svijetu? Ljudi, to o čemu vi govorite je genocid." Ratko Mladic

LOGOR OMARSKA, JULI 1992.

"Ovako nesto je trebalo dozivjeti ali je jos bolje ovako nesto prezivjeti!"
Dr. Esad Sadikovic


BEOGRAD, JANUAR 1995.
"Bez vojne pobede, medjunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tokom cele istorije nije bilo neke srpske drzave na tom podrucju." Slobodan Milosevic

PALE, AUGUST 1993.
"NE ZNAM kakvi su uslovi u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo...
Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni."
Radovan Karadzic

BEOGRAD, 17. MART 2011.
"Ovde po inerciji i dalje vazi pravilo - nepravda koju smo nacinili drugima je nacionalno junastvo, a zlocin je samo ono zlo koje su drugi cinili nama." Vuk Draskovic

KOZARAC, AUGUST 2007.
"Who the fuck are you to judge me??!!"

SARAJEVO, JUNI 2010.
"Samo jedna lijepa zivotna uspomena dovoljna je da opravda i ono sto je bilo i ono sto jeste i ono sto ce biti."

"Ljubav je kao planina. tek kad se covjek odmakne, sagleda svu njenu velicinu."
Mujo


"Čovjek je za mene poprište borbe niskih instinkata i želje da ostane čovjek.
On je tragično biće koje dolazi na svijet bez svoje želje i odlazi protiv svoje želje, živi u strahu od beskrajne vasione i kratkog životnog preleta, omeđan dvjema nepoznatim tajnama na početku i na završetku života, opterećen savješću koja ga muči ne dozvoljavajući mu da se prepusti razornim i privlačnim snagama svojih strasti, svim nevoljama vučen naniže, a nekom svijetlom iskrom vučen naviše, bez velikog razloga da bude sretan, a često ozaren svojom mišlju ili tuđom ljubavlju, nizak i velik, sitan i uzvišen proklet i veličanstven..." Meša Selimović


ZAGREB, 2004.

“Svijetu je eglen drazi, taman da je blebetanje, od svega sto ruke mogu napraviti”. Miljenko Jergovic

ZAGREB, NOVEMBAR 1918.
"Srljate kao guske u maglu" - Stjepan Radic, pred polazak za Beograd delegacije Hrvatske na proglasenje Kraljevine SHS

SARAJEVO, 2001.
"Sta ti je ovaj svijet? Streses ga sa sebe za cas, kao pas kisu. Zar da zivot provedemo oborene glave k'o junad koju voze na klanicu? Bolje je biti Eso. I sve na svijetu smatrati dostojnim da plane na lomaci nase sprdnje. Sege. Lakrdije.“ Marko Vesovic

USA, 4. JULI 1776.

"We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the Pursuit of Happiness." Thomas Jefferson


Link za "Prvi cin":
kasaba.blogger.ba/arhiva/2007/12/18

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
542390

Powered by Blogger.ba