Ovo je dnevnik, pisan 12 ili više godina kasnije. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a i 'najobičniji potez olovkom od trajnije je gradje od svega što je u čovjeku mesnato'.

"Nema potrebe plasiti se pucnjave, jer metak koji ce te ubiti neces cuti" - arapska poslovica

Lijep dan je bio, prelijep, divan. Za upamtit', za uslikat', za opricat'...
A vece k'o iz mutnog filma iz osamdesetih...
"Casu meda jost niko ne popi
sto je casom zuci ne zagrci;
casa zuci iste casu meda,
smijesane najlakse se piju."
http://www.youtube.com/watch?v=BZ9ZxUfpQXU
"Cud je zenska smijesna rabota
Ne zna zena ko je kakve vjere;
stotinu ce promijenit vjerah
da ucini sto joj srce zudi."

Ne mogu spavat'... Prije pet se prenu i osta budan. Lijepe zore u Sarajevu, iako hladne, uz tihu muziku i kafu. Opet okruzen vedrinom i osmijesima. Lijepo je kad ljudi znaju da daju, lakse meni dati i lakse zivjeti. Podize me na noge ova zemlja, ovaj grad i ovi ljudi. Bio sam tamo poceo kopniti, a da nisam ni osjecao; kao zaba u vodi koja polako kljuca, ne iskace jer i ne zna da ce prokuhati, samo zato sto sve ide postepeno. Tek sad postajem svjestan koliko mi je trebao ovaj skok u nepoznato. Sad me sve hrani, i najkraci osmijeh i najobicnija rijec i najbeznacajniji pogled i najlosija muzika... Cudno kako se covjek prene 'kad se vrati', kako je zivot pun, kako se osjecaj pripadnosti razmili svud okolo, pa je sve moje. I prodavci knjiga po ulicama, i prosjaci i pravi ljudi i mali divovi i veliki patuljci i sasavi taksisti i zene u prodavnicama obuce i frizerka Aida i moj Samir i Sandi sto se vec brine zato sto ove godine puni 30 (rekoh mu da je meni bilo najljepse nakon 30...) i ... sve.
Ispricah se s Tanjom u Kanadi. Slatko se ispricah i proleti sat, sat pun zivota, prodje sad pa sad...
Sad znam zasto sam se probudio prije pet. Evo ti jedna za laku noc, sestro. I sretan put sutra...
http://www.youtube.com/watch?v=LNAa7rK8UnE&feature=related

Miroslav Antić
Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
Odela
Sa mojom ženom leže u krevet na moje
Rođene oči
Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
Daleko u Lenjingradu
I taj Antić što me je upropastio I kao
Pisca I kao čoveka
Dakle taj koji će na kraju leći u moju
Sopstvenu grobnicu
Pita me jedno jutro šta Vam je boga mu
Čoveče
Izgledate mi nekako bolesni
A šta se, izvinite za izraz, baš njega tiče
Kako je meni
I dokle mi je
O meni se najlepše brinu oni koji me
Ostavljaju na miru
A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od
Mog ateljea
Ljudi, taj me tera da čitam knjige petlja sa
Mojim plavušama
Dere se u mojoj kući ogovara me svašta
Laže
Deca mi liče na njega a on nosi kravatu
Brije se poznaje neke ljude radi
Svako jutro se tušira pravi se da zna sve
O zenbudizmu
Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje
Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
Sinu kupuje sladoled
Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
U Pariz
Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove
A on me i tu pronađe u nekoj ulici Žolive
U nekom bednom hotelu
I vrati kući i rasplače me
Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
A ne njega
Više ga voli više mu veruje I on to još kako
Koristi
A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
Ja dižem spomenik
On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
Biografiju
Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen
Sto moram da mu javno pozajmim oči I dušu
I ono malo para koje sam jedva pozajmio
Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske
Tvrđave
On je uskakao u đačke čitanke
Kad me je doktor Savić lečio od alkohola
On se pravio kao da ima neke veze sa filmom
Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
Pristajao je na kompromise cerekao se na
Prijemima
Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
Jedan licemer
Jedan stvarni licemer
Jedan provincijalac
Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću
Trpeti
I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
Da bi umesto mene
Svinja jedna
Da bi umesto mene što pre jedini živeo

Juce po treci put u zivotu kupih "Sumski duh" Gorana Samardzica. Autor je bio u knjizari, pa kupih i "Leteci Beogradjanin", u obje je ostavio kratku posvetu. Ne lici na sebe sa slike, ali lici na insana. Itekako. Prijatan lik i glas. "Sumski duh" sam prosle godine procitao, pa zagubio, negdje u potkrovlju, u moru knjiga. A mozda sam je nekom i dao. Inace rado i cesto dijelim i pozajmljujem knjige kao da se radi o istoj radnji. I ne zapamtim. Vise, u stvari, pamtim one koje sam poklonio, nego one sto su samo otisle na citanje.
Zasto? Ne znam ni sam... Vazno mi je da dragi ljudi procitaju ono sto je meni barnulo zice po dusi, a ko vrati vrati.
"Sumski duh" je vrijedan duplog citanja. Bez dozvole autora (autora pisma), jer ga i ne poznajem, prenosim pismo koje glavnom liku (rodjenom Sarajliji iz Beograda koji se 1992. nadje s ove strane opkoljenog grada), salju ortaci (rodjeni Beogradjani) s brda oko Sarajeva.
(prvo kratki uvod)
"Kada je sestog aprila 1992. Sarajevo napadnuto i opkoljeno, opet se u meni javila idiotska zelja da branim slabijeg, pa makar to bio cijeli grad. Tada sam svoje drugove izdao jos jednom. Ali, njima se osladilo da mi prastaju. U drugoj godini rata, preko jednog francuskog vojnika iz mirovnih trupa do mene je stiglo kratko i jasno pismo. Prenosim ga u originalu s pravopisnim greskama na koje su ponosni:
DRAGI KOSTA,
Mi smo tu iznad tvoje glave. Pucamo a molimo boga da te ne pogodimo. Svaki put kad nekog naciljamo ucinis nam se ti. Svi smo tu osim Laleta kojem je cale Hrvat. Croata na latinskom. Secas se kretena stalno je nazivo dobar dan, dobra vecer ko da se nezna kad je sta. Taj ti je ustasa stao na vrata i reko: "Samo preko mene mrtvog sine". I tako nas Laki ostade. Da kevi greje picku. Porucili smo mu da oca ukanta i da dodje u Bosnu da puca. To ti je ko sto znas brate jedna fina zemlja u kojoj se sve sme. Znas da mi izmedju sebe ne gledamo na veru al ipak. I tvoja keva nije bas nasa a jel' joj nesto u Beogradu falilo, kazi a? Jednog dana ce mo biti heroji, zivi nadamo se, pa cemo ko tvoj cale slagati sunke i kobasice na balkonu. Ribe ce se gurati da legnu pod nas. Misli malo covece na sebe, na svoje sutra. Neki kazu da ce od Sarajeva ostati samo polje. Pa zar tu konju da ostavis kosti. Mi ti evo pruzamo ruku a ti nemoj u nju da pljunes. Ako hoces na slobodu samo reci!!!!!!
Pozdravila te Dika. Dijana tvoja. Ti i Darka ste joj jedina zakletva. Darka se otisno u svet i sljaka isto sto i sestra, samo za vecu lovu. Frizer, aha samo viklerise kare. Nije dugo dolazio a kad dodje spava ko siroce. Umoran, kaze Dika a mi se cudimo ko da ne znamo od cega. Od sto kilometara kurca koje primi u bulju. Skoro smo jednu citavu noc pili s njom i podsecali se na tebe. Mora da si stuco. Ti si covece imo njuh. Pomogo si joj da postane ono sto joj je sudjeno. Malo su joj mekse sise, znas, sto bi rekli nisu bas ko jaje na oko, al ima para. Kaze da ih skuplja za tebe i sebe, za vasu grobnicu, ima da se nalezite zajedno HA HA HA, kaze jos da si ti s tim poco a ona ce da zavrsi. Jedno vreme je imala i kola. 128 fijat. Ej koji si nos, bre covece, itd. Rekla nam neka bubica da si postao pisac. Ma znalo se to, nije tebi faca bas bila normalna. Ne mozemo da verujemo. Pisac a osto u toj rupi da cami. Ej budi se bre. TU TUUUUU!!!!!
Dosta je drkanja. Ima i ovde kod nas pisaca. Momo Kapor doso. Nema snage da nosi pusku al zna da zagreje druge da je uzmu. Ovde na planini ima prave rakije a vazduh je cist. Ko ne pogine produzice mu se zivot. Nemoj da mislis kad dodjes da je obavezno da se rokas protiv tih (jebiga sam si ih izabro) tvojih muslimana. Imamo mi osecaj za nijanse. Idi u Beograd i odmaraj. Ima ko da ratuje a ti se leci od zabluda. Cekaj nas da nas zaspes cvecem. Secas se bre Kapora. Bio ti je komsija. Stalno je kod Zike bakalina kupovo vino i kiselu. Ne pisemo ti o njemu dzaba. Ako ti mi, posto si kazu pisac, nismo vise fini, eto ti Mome pa pricajte. Vrtite jagnje.
Evo nudimo ti se za temu, napisi da smo ubice, samo dodji brate.
Tvoji ortaci"
http://www.youtube.com/watch?v=-BJyGQ1mfzc&NR=1
"Kol'ko je? 23.60
Uzmi 25
Ma necu, jarane. Dvaes dosta. Necu, necu, bona, nemoj traziti!! Dvaes dosta!
Dobro, Samire. Hvala."

Na nos mi poispadase cvjetici, kesice, pokloncici, cestitke, poljupci, stisci ruke, osmijesi nakon cestitke, prazna pitanja... No, da ne ispadnem iz voza tradicije, kupih juce par pokloncica (nikako cvijece), ali mi se sve cini da je 8. mart samo jedan razlog vise za rani odlazak s posla (naravno samo 'pripadnicama' onog ljepseg, njeznijeg, i inog spola), dobra prilika prodavcima svega i svacega da zarade marku vise, a i da se ljudi naizgled zblize i uz poljubac jedni druge omirisu...
8. mart nastao je u vrijeme kad je zena rintala, radjala djecu, cistila, prala i p...a, sirila noge samo kad muz kaze, bez prava na svoje ja, bez prava na skolovanje, bez prava na posao, bez prava na orgazam, bez prava na ime covjek. 8. mart je tek kameni spavac iz vremena kad se svijet dijelio na zivotinje i biljke, te ljude i zene. Zato u nasem l(ij)epom bosansko/srpsko/hrvatskom, i danas za muskarca postoji sinonim covjek, a za mnozinu muskaraca se kaze ljudi. Muskarci su ljudi, zene su (tek) zene...
A danas zene vode drzave, zene voze tramvaje, zene vode firme, zene su biznismeni, zene su zubari i hirurzi, zene idu u svemir, zene su piloti, zene se ne udaju do 30. ako nece, zene se uopste ne udaju jer nece; danas zene ne peru sudje ako nece, zene rade u kladionici i pucaju na razbojnike (neki dan u Sarajevu, djevojka usmrtila jednog i ranila drugog provalnika), danas (nase) zene zive u Singapuru, izlaze u grad s kim hoce i do kad hoce, danas zene ratuju ako mora (sinoc na tv-u vidjeh Aisu i Danijelu iz diverzantskog voda neke cete Armije Bosne i Hercegovine kako se prisjecaju poginulih saboraca i granate koja ih je istovremeno ranila), danas zene nece jer nece, hoce jer hoce... jel' treba jos primjera?
One koje su po bilo kojoj osnovi i dalje ugrozene (ima ih na zalost, kao i djece, pa i muskaraca) trebaju socijalnu, materijalnu, medicinsku, policijsku, ljudsku pomoc.... ne treba im nikakva prazna cestitka niti cvjetic u celofanu.
Danas zenama cestitati 8. mart vise lici na korak unazad, ali ako ga vec i dalje slave i zele da slave (ko sam ja da ti kazem, nije ti, viraj, danas rodjendan?) ....
Sretan 8. mart :)
i provedite se veceras, cugajte, pjevate, uzivajte... kad su (oni drugi) ljudi toliko ludi da vam kupuju poklone za jedan od 365 radnih dana, i da tolerisu nove frizure, zurke i provode....
GO FOR IT GIRL(S) I ja bih da sam zensko :)

http://www.youtube.com/watch?v=w4Q95FmOSHQ
Ne cekam vise, odavno ne cekam. Davao sam i dalje dajem, ima se kome dati... i kad plamen prodje; a zara ce biti i pod pepelom, sve dok je sjaja u oku
"Ne ocekuj da te iko razumije
radi svoje ti si covjek od zanata
svu nesrecu oko tebe sto se vije
stvorile su sitne duse, iz inata.
Imao si ludu srecu da si bolji,
zar jos cekas da si svima po volji,
imao si ludu srecu da si bolji.
Volio si ko je znao da ti vrati
davao si, imalo se kome dati
volio si, ko je znao da ti vrati.
Vidio si zivot, ljubav sta je
plamen prodje, a pepeo traje
vidio si zivot, ljubav sta je.
Grijao si na plamenu svoga rada
hladna srca cije sunce davno zadje
pod pepelom tvojim ima starog zara
za onoga ko bi znao da ga nadje..."
(Dusko Trifunovic)