Novele o malim divovima i velikim patuljcima

Ovo je dnevnik, pisan 12 ili više godina kasnije. Pišem, jer nekad nemam šta radit', a i 'najobičniji potez olovkom od trajnije je gradje od svega što je u čovjeku mesnato'.

30.04.2014.

PTSS - UZIVO

COVEK PEVA TOKOM RATA 27.3.1993. "Juce sam dobio pismo od E. Drago mi je da se izvukao. Dao mi je i Z.-inu adresu. Kaze da se M. promjenio. Niko se od njih nije promjenio, svi su oni isti samo sto su vukodlaci. Kad je pun mjesec pokazu skrivenu hajducku krv za koju sam bio uvjeren da je nestala sa zadnjim pucnjima ’45. Puno je 45 godina, generacije se izmjenjale, svijet otisao daleko, a na Balkanu domoroci-kameleoni koji ce mi za 20-tak godina, kad sve prodje, ako se vratim mirno reci: ”Gdje si, bas mi je drago sto te vidim.” Bojim se samog sebe. Uvukla mi se mrznja koja je nekad jaca od svijesti i koja se kad je suzbijem vraca u bolovima u bubrezima i nocnim morama, stalno me opominje. Civilizacija nakon logora ju je samo uspavala, ali bojim se kad provali osveta ce biti strasna. J. je jednom rekla: "Mozemo mi i bolje” (kad su cetnici u Slavoniji poklali 12 MUP-ovaca’91), a misim da mi ovako ranjeni mozemo najbolje? 8.8.’92 sam govorio za tv u Omarskoj, u utorak cu dobiti tu kasetu. Zelim da je vidim, da se sjetim, da vratim sve osjecaje koje sam zaboravio, a u isto vrijeme se bojim. Tada sam lagao jer sam morao i zakleo sam se da cu jednom reci istinu, sad ne smijem, ali kad se sredim napravicu pricu godine. Imao sam ideju da napisem knjigu, ali nisam sad u stanju. Fale mi oni osjecaji, mogu ih se samo sjetiti, nikako dozivjeti, a to nije to. Eto, opet sam to ja. Iskreno, iz duse, onako kako ste navikle. S. mi je donio 5 Selimovicevih knjiga, Dervisa, naravno, pa sam se opet nafiksao inspiracijom, malo vise filozofskom, ali ipak inspiracijom. S. je jedan student, Holandjanin, on me upoznao sa L., mojom djevojkom. On mi je najbolji prijatelj i zajedno s njom jedina karika koja me veze sa normalnim zivotom. U ponedjeljak idem na operaciju. Ona masna zlijezda je narasla pa je moram vaditi. Jedan dio mene je zelio da se pretvori u karcinom, da me makar sigurna smrt natjera da se vratim i u zadnjim mjesecima zivota pokazem onoj djubradi. Non-stop se borim sa sobom, srce vuce, mozak ne da i svaki dan tako. To isto srce prizeljkuje neku visu silu, neki neodgodiv razlog da natjera mozak da se vrati u Bosnu. Znam da sam mrtav ako se vratim. To bi mi bio treci put, a i ako prezivim opet sam mrtav. I zato ne idem. Borio bih se samo iz osvete, a ne za ideale a to ne valja. Na kraju bih sam sebe unistio i drago mi je sto mi je svijest jos jaka. Ma samo serem kvake, to su samo ostaci mene koji se jave tek ponekad kad isplivaju uspomene. I ja sam kameleon, ali se time i ponosim zato sto znam i mogu se prilagoditi svakoj situaciji. Nije to lose, bitno je samo koje lice je pravo, ono iz duse ono koje najvise ocrtava karakter i koje se pokazuje samo u najtezim trenucima, onda kad ostanes samo ti i okolina koja te ugrozava. Ako si tad covjek, onda si uvijek covjek, mada se to ne cinilo iz tvog ponasanja u normalnim situacijama. U jebote, vidjaj filozofije, napisi disertaciju, bekane! Sta ces, sve sam to Ja! Ja sam, bio sam i bicu!

23.03.2014.

Sna, brate, sna

Lice oprljeno amsterdamskim suncem, misli jos slazu utiske zadnjih dana, a poruke jedna za drugom otvaraju zapletene, teske svjetove virtuala koji to odavno vise nije... Sna, brate, sna. I malo mira http://www.youtube.com/watch?v=Fv8gyfQMEl4

16.03.2014.

DA, U VEZI SMO!

Cujem danas da stalno nesto pisem o Srbima... I 'opterecen' cak... Rekoh 'zblizismo se od 1991.' A, ja taman bio pomislio da manje pisem, ali da ne kvarim prosjek. Evo jos jedna pricica. Odem ja na prvo rociste Ratku Mladicu, u Tribunal, 16.maj 2012. Skock'o se, odijelo, kravata, rece mi Nerma da je dala moje ime nekim medijima. pa da poslije dam izjavu. U sali, izmedju nas i sudnice debelo staklo, drugi red, a prvi prazan. S moje jedne strane sjedi Jasmina (otac nestao u Omarskoj), s druge Nidzara, novinarka Slobodne Bosne. Iza nas zene Srebrenice, roditelji ubijene djece Sarajeva, logorasi... I sad, Mladic ulazi u sudnicu i gleda mene medju tim zenama i smjeska se bas nama. Kad sjede, poce mahati rukom. Ja i Jasmina onako prvo iznenadjeni, a onda mahnusmo i mi njemu. Njemu valjda to bi drago, pa dize i palac u vis. Digoh i ja svoj, mislim se:'super te vidjeti tu!'. Poslije on pokaza na neku knjigu, meni se ucini da je na koricama Draza, pa mu se namrstih i okrenuh glavu. On tek tad skonta da nisam 'njegov', a ja shvatih zasto je dizao palac. Napisah Nidzari u blok:'on misli da sam Srbin'. Nije mislio samo on, cujem kasnije da me Kada Hotic htjela tuci kisobranom po glavi. Sreca da se u publici Tribunala ne smije pricati, pa ni tuci kisobranom po glavi. Helem, izidjem nakon pola sata, smucio mi se Mladicev cinicni smijeh na slike ranjenih civila po Sarajevu, zapalim cigaru, oci vlazne... Kontam o 1992., prebiram sva ona lica koji vise nema zbog ovog starkelje. Kasnije, novinari traze intervjue, a jedan me upita: "Vidim, mahali ste, komunicirali ste s generalom Mladicem. Jeste Vi u nekoj vezi s njim?" "Jesam" rekoh, a njemu se dize desna obrva... "Pod njegovom komandom srpska vojska je okupirala i napala moju zemlju, Bosnu i Hercegovinu, granatirala i napala, opljackala i zapalila moj Kozarac, mene i moju porodicu, na hiljade ljudi strpala u logore iz kojih mnogi nisu izisli zivi, a mi protjerani. Ja i Mladic smo povezani do kraja zivota!"

15.03.2014.

Sjenka iza ponoci

I tako... cudni ovi dani, al' i cudni dani su bitni u zivotu skupljaca have. Prepade me se neka zena maloprije u mraku, a samo prodjoh. Pijana, jedva hoda, ukopa se u mjestu. rekoh: 'Dobro vece. Jel' sve ok? 'Jeste. Kod tebe?' 'Jeste. Jel' se bojis? nema potrebe' ;) mislim da je povjerovala na kraju. Nije svaka sjenka strasna... nije svaki Srbin cetnik; ;)

15.02.2014.

Cuvaj se

Cuvaj se ljudi koji ne znaju da zive bez 'dovoljno' paznje drugih. Cuvaj se i ljudi koji srecu najcesce mjere brojkama (pezosi na racunu, broj soba u kuci, broj konjskih snaga jednog od dva automobila, broj partnera koje su promijenili, broj dana na godisnjem...). Cuvaj se ljudi koji tudji uspjeh smatraju licnim neuspjehom. Cuvaj se ljudi koji ti nakon 5 minuta poimenice kazu kojih ljudi da se cuvas, to kazu i drugima. Prevedeno na bosanski... Cuvaj se ljudi.

08.02.2014.

Mogu, ali necu!

Pitaju me neki dan mogu li bez fejsbuka? Ma, mogu. Mogu ja i bez cigara i bez vina i cokolade i bostana ljeti i kafe u sabah i dobre sprehe s drustvom... ma, mogu i bez sexa. Mogu, ali necu!

04.02.2014.

POTPUNO ISTI

Koliko god se trudio, upoznavao ljude, ulazio redovno u najdublje pore njihove duse, ogoljevao ih uz blag osmijeh, citao im proste misli kao i njihove niske nagone, sujetu i zlobu, koliko god sijede svake godine sve lakse trazile svoj put sa strana izboranog cela, ljudi su ga uvijek iznova cesto nalazili nespremnog. On jedonostavno nije zelio da nosi one njihove teske stitove svakog suncanog dana. Nije htio da bude kao oni. Hodao bi go po plicaku... Pobacao bi oklope onako usput, pa gazio. Izbjegavao je putem lose, nalazio dobre, ali i krocio sve dalje. Sve dok se ne vidi ni odakle je krenuo. A, kad ga konacno opkole zli, a ostave dobri, pustao bi da se svi dobro istresu, ugrizu gdje zele, popljuju, izbale, pa obrisu krvave usne. Nekad je i boljelo, danas vise ne. Hodio bi onda nazad uspravno, kao da ni jedan ujed vise ne osjeca, kao da ni jedan oziljak nece ostati, kao da ne krvari. A, dusa bi, svaki put kaskala dan kasnije. I kupila, pa nocu brizno lijepila odgrizeno meso tako da bi svaki sabah uvijek i iznova izgledao potpuno isti.

03.02.2014.

Za sve vas

Za sve vas, skrivene, a i sklupcane u bolu, tuzi i nesreci. Zivot da je lak, bio bi jako dosadan. A, kad vas dobro polomi, gubitak drage osobe, lose vibracije, poganost ljudska, nepotrebne svadje i ujedi... sjetite se. Sutra je novi dan. A, svako prelijepo jutro ostaje nam dan manje na Zemlji. Svaki razgovor sa ocem, majkom, bratom, sestrom, djecom, zenom, muzem, prijateljem moze biti i zadnji, a da mi ne znamo. Mene je zivot dobro iznosao, a mlad sam bio i jako lomljiv. Nosa me i danas. Nije sve idila, mada je facebook odlicno mjesto za reklamu, zar ne? Bit je u tome da ispunimo vrijeme koje je pred nama, a ne da nas ono iza nas obiljezava i vodi do kraja zivota. Cuvajte ljude, i Bog ce cuvati vas. Nisam sto posto siguran, ne sapce mi niko ovo u uho, ali pisem iz iskustva...

02.02.2014.

Jermeni

Upoznah danas na konferenciji o Holokaustu troje Jermena. Pricamo o genocidu nad Jermenima 1915. i onom u Bosni devedesetih. Rekoh:'vi ste i spomenik postavili, u Visegradu obrisase rijec genocid'. Kaze lik da je i opstina Assen nakon pritisaka turske zajednice spustila spomenik nize u zemlju tako da se rijec genocid vise ne vidi. Toliko o slobodi govora u Holandiji, mrtvo slovo na papiru. A, i Visegrad se moze ugledati, nista novo, znaci... Dug je put, pozurite konji moji!

08.01.2014.

Give me like ;)

PRED JOS JEDAN RODJENDAN REPUBLIKE: 'moji' me ne vole jer pricam o suzivotu i oprostu (nisam dovoljno 'jak'), Srbi me ne vole jer pisem o onom sto sam prosao, pa 'sirim mrznju', Hrvati me ne vole, 'komunjara, cetnik', jer pisem i o hrvatskim zlocinima... I moje price su povod drugima za mrznju... 'a, ja samo citam vijesti, da Bog da ih nikad ne procit'o!' Jebiga, Edina, ja cu opet opsovati: Iskreno, I don't give a fuck! Ili na nas l(ij)epi BHS: Jebe mi se Ja, ionako iz dijaspore pisem (a, kao sto znamo, glas iz dijaspore pola glasa vrijedi) i obozavam lajkove, svaki dan brojim...


Stariji postovi

Novele o malim divovima i velikim patuljcima
<< 04/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

SARAJEVO '92-'95
"Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo. Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima." Alija Isakovic

BANJA LUKA, MAJ 1992.

"Ljudi i narodi nisu pijuni ni ključevi pa da se premještaju iz džepa u džep. Ne možemo očistiti ni prosijati tako da Srbi ostanu, a svi drugi odu. Ne znam kako će Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik to objasniti svijetu? Ljudi, to o čemu vi govorite je genocid." Ratko Mladic

LOGOR OMARSKA, JULI 1992.

"Ovako nesto je trebalo dozivjeti ali je jos bolje ovako nesto prezivjeti!"
Dr. Esad Sadikovic


BEOGRAD, JANUAR 1995.
"Bez vojne pobede, medjunarodna nam zajednica ne bi nikada dala da podelimo nadvoje Bosnu i Hercegovinu jer nikada tokom cele istorije nije bilo neke srpske drzave na tom podrucju." Slobodan Milosevic

PALE, AUGUST 1993.
"NE ZNAM kakvi su uslovi u tim logorima. Mi držimo zatvorenike. Mi ih ne ubijamo...
Kada sam imao 30 godina i ja sam izgledao kao oni."
Radovan Karadzic

BEOGRAD, 17. MART 2011.
"Ovde po inerciji i dalje vazi pravilo - nepravda koju smo nacinili drugima je nacionalno junastvo, a zlocin je samo ono zlo koje su drugi cinili nama." Vuk Draskovic

KOZARAC, AUGUST 2007.
"Who the fuck are you to judge me??!!"

SARAJEVO, JUNI 2010.
"Samo jedna lijepa zivotna uspomena dovoljna je da opravda i ono sto je bilo i ono sto jeste i ono sto ce biti."

"Ljubav je kao planina. tek kad se covjek odmakne, sagleda svu njenu velicinu."
Mujo


"Čovjek je za mene poprište borbe niskih instinkata i želje da ostane čovjek.
On je tragično biće koje dolazi na svijet bez svoje želje i odlazi protiv svoje želje, živi u strahu od beskrajne vasione i kratkog životnog preleta, omeđan dvjema nepoznatim tajnama na početku i na završetku života, opterećen savješću koja ga muči ne dozvoljavajući mu da se prepusti razornim i privlačnim snagama svojih strasti, svim nevoljama vučen naniže, a nekom svijetlom iskrom vučen naviše, bez velikog razloga da bude sretan, a često ozaren svojom mišlju ili tuđom ljubavlju, nizak i velik, sitan i uzvišen proklet i veličanstven..." Meša Selimović


ZAGREB, 2004.

“Svijetu je eglen drazi, taman da je blebetanje, od svega sto ruke mogu napraviti”. Miljenko Jergovic

ZAGREB, NOVEMBAR 1918.
"Srljate kao guske u maglu" - Stjepan Radic, pred polazak za Beograd delegacije Hrvatske na proglasenje Kraljevine SHS

SARAJEVO, 2001.
"Sta ti je ovaj svijet? Streses ga sa sebe za cas, kao pas kisu. Zar da zivot provedemo oborene glave k'o junad koju voze na klanicu? Bolje je biti Eso. I sve na svijetu smatrati dostojnim da plane na lomaci nase sprdnje. Sege. Lakrdije.“ Marko Vesovic

USA, 4. JULI 1776.

"We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the Pursuit of Happiness." Thomas Jefferson


Link za "Prvi cin":
kasaba.blogger.ba/arhiva/2007/12/18

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
421203

Powered by Blogger.ba